Ovu bismo volontersko-poduzetničko-edukativno-društveno-odgovornu priču mogli započeti onako kako započinju bajke za djecu sa sretnim završetkom: “Nekada davno živio je…” I doista, nekada, možda ne baš tako davno, okupila se grupa posvećenih entuzijasta iz raznih područja djelovanja čiji je zajednički cilj bio: popularizirati znanost u Hrvatskoj. Sedam godina borili su se s duboko ukorijenjenim bršljanom koji im je priječio put do uspavane hrvatske administracije i možda bi i sami na kraju pozaspali da se nije, baš kao u bajci, pojavio princ iz 200 godina starog dvorca u Hrvatskom zagorju… Što je dalje bilo, ispričala nam je Renata Brkić, članica Skupštine Udruge profesor Baltazar, koja je pokrenula Zadrugu ZEZ (u kojoj je Renata predsjednica Skupštine) da bi realizirala projekt znanstveno-edukativnog centra za djecu i mlade.
"Znanost nije šala, ali mogla bi biti dobra zezancija“ moto je Zadruge ZEZ, koji možda ostavlja dojam da se bavite poslom na razini onoga što rade rođendaonice za djecu. Objasnite malo, što je ZEZ?
ZEZ je znanstveno-edukativni zabavni centar, odnosno mjesto na kojem se popularizira znanost, to je nova generacija muzeja u kojima posjetitelj dolazi u kontakt s eksponatima, od njega se očekuje da interaktivno sudjeluje u obilasku centra. Iza svega toga zapravo je brzorastuća industrija koja spaja pet područja: obrazovanje, znanost, kulturu, turizam i društveno poduzetništvo. Danas ih u svijetu ima 3000, a prije 25 godina bilo ih je svega 300. Europske metropole odavno su prepoznale važnost ovakvih centara, oni dižu cijelu regiju, a što je za Hrvatsku posebno važno – pružaju mogućnost za zapošljavanje mladih znanstvenika.
Inicijativa za osnivanje takvog centra pokrenuta je 2011. godine. Kako je sve počelo?
Počelo je s grupom posvećenih ljudi iz raznih sfera djelovanja, uključujući znanost i biznis, koji su se okupili oko ideje popularizacije znanosti, a rade u raznim udrugama, na fakultetima i u poslovnim inicijativama. Te godine u Varšavi je otvoren znanstveni centar Kopernik koji je prvi primjer takvog centra potpuno financiranog iz sredstava EU. U bliskom kontaktu s njima došli smo na ideju da sa sličnim projektom krenemo u Hrvatskoj. Kopernik je koštao 63 milijuna eura, a ZEZ ćemo, prema aktualnim projekcijama, zatvoriti na 20 milijuna.
Nije nikakva tajna da je ZEZ već odavno trebao otvoriti svoja vrata u Talijanskom paviljonu Zagrebačkog velesajma. Gdje je zapelo?
Teško pitanje na koje je još teže dati jednoznačan odgovor. Grad Zagreb od početka je pokazao veliki interes za sudjelovanje u ovom projektu i nekoliko puta bili smo na korak do realizacije, što doslovce znači da je nedostajao samo još jedan potpis na papiru, ali kako to često biva u svim projektima u koje je uključena i politika, u nekoliko navrata vraćali smo se na početnu točku pregovora.
Nije li takva situacija frustrirajuća?
Naravno da jest, ali tu nam je od velike pomoći bilo iskustvo Poljaka. Prije nego što je Kopernik ugledao svjetlo dana, tim koji je radio na tom projektu 14 godina morao je lobirati ne bi li se pokrenuli s mrtve točke. Oni su nam rekli: radite znanstvene piknike jer ćete tako senzibilizirati javnost, raditi na popularizaciji znanosti, dobiti kritičnu masu javnoga mnijenja koja će stati uz ideju da je takav sadržaj potreban i onda imate s čime ići lobirati… I tako je zapravo nastao Znanstveni piknik koji se ove godine održao sedmi put.
I što je iskustvo Znanstvenog piknika pokazalo? Imate li kritičnu masu?
Naravno. Interes za znanost sve je veći, društvo u Hrvatskoj gladno je takvog sadržaja. Premda je on prvobitno zamišljan kao događaj namijenjen djeci u školama da bi im demistificirali prirodne znanosti, uklonili strah od matematike i fizike, on je davno prerastao u događaj od 0 do 100. Mi redovito imamo situaciju da se roditelji, bake i djedovi dulje zadržavaju na nekom štandu jer uživaju u znanstvenim pokusima i tu svoju ushićenost onda prenose i na djecu.
Kakvu podršku Piknik ima od hrvatskih institucija.
Na deklarativnoj razini svi su tu za nas. Visoko pokroviteljstvo imali smo i od bivšeg predsjednika Josipovića, a imamo i od aktualne predsjednice. Ministarstvo obrazovanja također nas podržava, ali ministar Mornar bio je prvi koji je napravio konkretan korak i uključio CARNET kao partnera te poslao dopis u sve škole da se u Piknik uključe kao posjetitelji, ali i kao edukatori. Tada se dogodila velika promjena jer smo se uspjeli nacionalno probiti do svih hrvatskih škola.
Koji je bio rezultat toga?
Iz naše perspektive golem jer najvećom vrijednosti Piknika smatramo upravo to što smo omogućili školama da se tijekom Piknika prezentiraju. Danas na Znanstvenom pikniku imate osnovnoškolce i srednjoškolce koji posjetitelje uče i tumače im znanost. Učenici srednjih tehničkih škola imaju priliku zainteresirati se za zanimanje popularizatora znanosti te se nadati da će se jednoga dana moći zaposliti u ZEZ-u.
Neka od, nazovimo ih, „djece Piknika“ već su se u međuvremenu ozbiljno realizirala?
Mi danas možemo s ponosom reći da je cijela STEM revolucija u Hrvatskoj počela na Pikniku. Dečki koji danas rade za IRIM – Croatian makers predstavili su se na Pikniku još u našim prvim godinama. Neki ekskluzivni hrvatski startupovi pokazali su se na Znanstvenom pikniku i prije nego li su krenuli u inkubaciju. Ivan Mrvoš iz Splita uz pomoć djevojke utrpao je svoju pametnu klupu u automobil i izložio ju je još 2015. godine upravo na Pikniku. Nakon njega Mrvoš je krenuo ozbiljnije u posao. Ista je stvar i s Albertom Gajšakom i njegovom retro igraćom konzolom Maker Buino koja je ove godine bila hit na sajmu u Las Vegasu. Albert je danas zvijezda, a već četiri godine volontira kod nas i mi smo mu financirali prvi odlazak na Mini Maker sajam u Trstu 2015. godine. Bez lažne skromnosti, možemo se pohvaliti da smo pioniri popularizacije znanosti u Hrvatskoj.
Vratimo se onda malo na početak priče i tog princa iz 200 godina starog dvorca u Zagorju. Kako su se davna prošlost i budućnost susreli?
Da, to je jedna doista lijepa priča. Na početku sam spominjala Poljake koji su uspjeli realizirati projekt vrijedan 63 milijuna eura nakon 14 godina lobiranja. Znate kako im je to uspjelo? Tako što su se udružili svi važni čimbenici i svi su imali isti cilj. Bez podrške lokalne zajednice to im nikad ne bi uspjelo. Dakle, Varšava je morala biti uz njih. E, to je nama pošlo za rukom u Zagorju.
Kako? Što su Zagorci prepoznali, a da Zagreb nije?
Gledajte, nama su se na preporuku gospođe Jelene Ribić Pavelić javili iz Zagorske razvojne agencije s pitanjem jesmo li projekt realizirali sa Zagrebom i, ako nismo, oni bi nam htjeli predstaviti svoju ponudu. Kad smo u srpnju prošle godine došli na sastanak, vidjeli smo da je to ozbiljna stvar. Objasnili su nam da već odavno imaju razrađenu strategiju obnove svih dvoraca u Zagorju, ali ne žele ih sve pretvoriti u hotele, restorane i slično, već traže upravo ovakve sadržaje. Ponudili su nam da ZEZ smjestimo u 200 godina stari dvorac koji se zove Stubički Golubovec u Donjoj Stubici, koji je jedan od najočuvanijih dvoraca u toj županiji.
I vi ste pristali?
U šest mjeseci pregovora postigli smo više nego u proteklih šest godina. Partneri su nam Krapinsko-zagorska županija, Grad Donja Stubica i Zagorska razvojna agencija. Župan Željko Kolar glavna je pokretačka snaga svih pregovora, a uz njega stoji i gradonačelnik Donje Stubice Nikola Gospočić. Dakle, dogodilo nam se ono što se dogodilo Poljacima – imamo podršku svih potrebnih institucija da bi se projekt mogao do kraja raspisati i poslati na natječaj za povlačenje sredstava iz fondova EU.
Znači li to da će i ZEZ biti u cijelosti financiran sredstvima EU?
Bit će to u iznosu od 85%. Ostatak potrebnih sredstava osigurat će lokalni partneri i oni predano rade na tome.
Opišite nam malo, što nas očekuje u ZEZ-u?
Dvorac Stubički Golubovec prekrasna je građevina na četiri etaže, a uz glavnu zgradu moći ćemo sagraditi još jednu na mjestu nekadašnje gospodarske zgrade. Dakle, u njoj će biti smještena recepcija, garderoba, veliki suvenir-shop, restoran i konferencijska dvorana, a grijani tunel vodit će do dvorca, točnije do podruma odakle i počinje razgledavanje ZEZ-a. Otprilike 40% sačinjavat će stalni postav, a 60% izložbenog prostora redovito će se mijenjati i obnavljati. Naravno, bit će tu i dio centra posvećen našim znanstvenicima i izumiteljima. Na zadnjem katu nalazit će se edukacijski dio. U šumi koja pripada zemljištu dvorca, a koji se nalazi na rubu Parka prirode Medvednica, bit će veliki znanstveni park.
Odakle dolaze eksponati za ZEZ?
Mi smo članovi Europske asocijacije znanstvenih centara i muzeja koja nam pruža mogućnost razmjene iskustava, edukacija, ali i nabave eksponata potrebnih za izložbeni prostor. Jedan dio eksponata pod brendom TOY2B proizvodit će se u Hrvatskoj, ali ne samo za potrebe ZEZ-a, nego i za potrebe sličnih centara u Europi i svijetu.
Japanac inspiriran omiljenim crtićem stvorio gigantskog robota
