U čast stote godišnjice rođenja velikog hrvatskog slikara Ive Dulčića (Dubrovnik 1916. – Zagreb 1975.) zagrebački Umjetnički paviljon postao je raskošni mediteranski vrt. Uz stotinjak Dulčićevih slika i crteža od kojih je većinu nesebično posudila umjetnikova udovica Mira Dulčić, posjetitelje će do 26. lipnja dočekivati i četiri poveće masline te ugođajni zvuk morskih valova. Uostalom naziv izložbe koju su početkom godine već vidjeli Dubrovčani zahvaljujući tamošnjoj Umjetničkoj galeriji je baš “Mediteran Iva Dulčića”.
Autor izložbe je akademik i likovni kritičar Tonko Maroević koji je Dulčića, zahvaljujući obiteljskom druženju, i osobno upoznao.
– Bio je opor i jedak. Dulčić je najbolji naš portretist druge polovice 20. stoljeća, slikar koji predstavlja epohu. Dulčić je umjetnik koji je radio za Crkvu u vrijeme kada je to bilo rijetkost. Izložba u Umjetničkom paviljonu nije retrospektivna, jer joj nedostaje veliki zidni dio Dulčićeva opusa, i to freske, mozaici i vitraji. Stoga je ovo izložba po mjeri Paviljona – kaže Maroević.
Posebna vrijednost izložbe su baš slike i crteži iz vlasništva Mire Dulčić. Među njima posebnu pažnju izaziva cijeli niz njezinih iznijansiranih portreta, ali i nekoliko zanimljivih i manje poznatih slikarevih autoportreta. No, tu su i poznate Dulčićeve slike u vlasništvu dubrovačke Umjetničke galerije ili pak zagrebačke Moderne galerije. Neke su slike posuđene u Splitu i u BiH, a posebnu pažnju izaziva više nego duhovita “Mrtva priroda” iz 1953. godine koja se s pravom našla i na atraktivnom plakatu izložbe.
Akademik Maroević istaknuo je da su Dulčićevi sakralni motivi izuzetno živi i ekspresivni, te da kod njega umjetnost nije sluškinja teologije.
– Dulčiću je kršćanstvo bilo inspiracija, ali on je u sebi imao i faktor nemira. Da nije bilo tog nemira, njegovi sakralni motivi bili bi svete sličice – misli Maroević. On tvrdi da Dulčićev opus koji se čuva u Vatikanu, ali i u hrvatskoj kapeli u Essenu dokazuje da mu je mjesto u samom vrhu europskog sakralnog slikarstva.
Na izložbi su se našla i četiri portreta dubrovačkog likovnog kritičara Koste Strajnića, za kojeg Maroević tvrdi da je Dulčiću bio mentor. Strajnić je u Dubrovniku organizirao krug kojem se pridružio i mladi Dulčić.
No, tu su i portreti Gabrijela Stupice, Krste Hegedušića, Slavka Striegla, Antuna Masle, Joze Kljakovića, Matka Peića, Marijana Jevšovara... ali i amblematski portret jezuita ili pak vojnovićevska slika “Propast gospara”.
Zanimljivo da je do 6. svibnja u novom izložbenom zagrebačkom prostoru Art salonu u Ilici 12 otvorena još jedna izložba posvećena djelu Ive Dulčića. •
