– Nekoliko sekundi prije kobne nesreće u tramvaju je bila apsolutna tišina. Jedni su strahovali, a drugi se nadali da ćemo se zaustaviti na ravnici prema Ribnjaku. Ali, dogodilo se ono najgore. Izletio je iz tračnica i prevrnuo se. Prizori su bili stravični. Ljude su izvlačili, tijela su bila posvuda, nije se znalo tko je živ, a tko mrtav – prisjetio se Željko Horvatić (80), predsjednik Akademije pravnih znanosti Hrvatske, koji se prije točno 60 godina vozio kobnom "trinaesticom" na strmoj mirogojskoj pruzi.
Nesreća ga je izbacila kroz krov, po tijelu mu je bilo iverje, a samo mu je lijeva ruka bila slodobda. Pogledao je na sat, kaže, da vidi u koliko će sati umrijeti. Mislio je da su mu to posljednji trenuci. Ali, od šoka, jer nije imao ozljede opasne po život, tek iščašenje kuka i ramena.
– U tramvaju je bilo ukupno 55 putnika. Njih 19 je poginulo, a ostali su imali sreće. Vozio sam se tada s majkom i djedom . Svi smo preživjeli – kaže Horvatić koji je u to vrijeme radio kao novinar.
Nakon nesreće odmah je na lice mjesta došao Ljubomir Gudelj, danas umirovljeni kriminalistički inspektor. Došao je, kaže, doma oko 7 sati ujutro nakon noćne smjene i tek što je krenuo spavati, primio e poziv.
– Bio je to pravi krš. Trupla posvuda, dijelovi tijela, jauci ranjenih... Teški su to prizori. Bio sam tada mladi tehničar u ekipi za očevid, zadužen za identificiranje žrtava – istaknuo je 90-godišnji Ljubomir Gudelj.
– Poslali su me na sudsku medicinu. Doveli su leš majke i djeteta. Majku smo uspjeli identificirati po papilarnim linijama kažiprsta desne ruke jer su osobne karte tada imale otiske prstiju, no dijete? Pretpostavili smo identitet jer je bilo s majkom – kaže prisjećajući se kako su Zagrepčani dolazili i odlazili tražeći među stradalima svoje najmilije.
Koliko ga sjećanje služi, dodaje, jedini pješak koji je nastradao bio je jedan student pete godine medicine. Nekoliko godina nakon nesreće, Gudelj se oženio i doznao da je upravo taj pješak bio sin njegova šogora.
Nesreća se dogodila oko 9 sati, dan uoči blagdana Svih svetih.Vozač je krenuo s Mirogoja i spustio ručnu kočnicu za 4 od pet okretaja. Spuštajući se nizbrdo i, ulazeći u prvi zavoj, kada je htio uključiti tračničku kočnicu, opazio je da ona ne djeluje.
Broj 21, nosio je tramway na liniji Gore-Dolje sa Mihaljevca, zadnje stanice 14-ice.