U tradiciji našeg naroda jest da se uoči blagdana posti, a na blagdan ritualno blaguje, iako u recesiji protuprirodnog posta ima svakodnevno, pa je mnogim obiteljima i ugrožena egzistencija.
Zato podsjećamo kao i uvijek: bez dobrih ulaznih sirovina nema prave gastronomske uživancije, lipice i kune radije dajte za nešto čega je manje, ali dobre kakvoće, nego za nešto čega ima puno na akcijskim prodajama.
Od riba najtipičniji je bakalar, ali ima i srodnica koje nemaju tu kakvoću i cijenu. Kod pravog bakalara repna peraja ima paralelne rubove, a cijenjeni je krupniji. Sprema se na lešo, gulaš, u bijelo, s krumpirom kao salata i td.
Mnogi ne znaju da je bakalar na bijelo zapravo miksani namaz od gotovo jednakih dijelova listića ribe i maslinova ulja. Servira se kao pjenaste kuglice sladoleda.
Dimljena i sušena riba nisu isto. Dimljena se obrađuje na vrućem dimu piljevine posebna drveta, a fileti se konzumiraju sirovi uz bogat izbor raznih začina, u sjevernoj Europi, primjerice, hrena.
Sušena riječna riba nakon namakanja može se i kuhati i peći.
Šunka se rabi sušena, a ne polutrajna. Najprije se namače u hladnoj vodi da ne bude preslana, a nakon kuhanja ohladi u vodi od kuhanja. Najbolja je kombinacija posnoga i masnoga jer aromu daju hlapive masne tvari.
Pisanice su ukusne bojane u ljusci luka, a lagano i dugo kuhanje jajima daje poseban okus, žumanjak postaje kremast i aromatičan.
Nezaobilazan je i kuglof bilo koje vrste, naravno s grožđicama, a uz finu bijelu kavu.
Probajte ako možete, na kraju neće biti skuplje od dućanskih „pripravaka“, a i dobra je vježba za „europsku eru“, kada ćemo morati bolje prepoznavati hranu.
