Tog jutra Marija Ćuća oprala je rublje. Kako kaže, taman je krenula na dvorište objesiti ga kako bi se osušilo kad je čula grmljavinu. Ipak, odlučila je izaći, i to vrlo laganim korakom, objašnjava, jer je bila u drugom stanju.
A čula je grmljavinu
– Najednom su oko mene počele padati torbe, komadi aluminija, plastike, a na kraju, nekoliko metara od mjesta na kojem sam stajala, pala je žena, još uvijek zavezana za svoje sjedalo. Tada mi je postalo jasno što je zapravo bila ona grmljavina koju sam čula – opisuje Marija Ćuća 10. rujna 1976., kada su se iznad njena sela Gaj u Vrbovcu sudarila dva putnička zrakoplova. Zbog pogreške kontrolora leta u Zagrebu britanski zrakoplov, na putu za Istanbul, našao se na istoj ruti kao i onaj jugoslavenski koji je letio u Köln.
– Prvo bljesak iznenađenja, a zatim dani užasa – opisuje Marija Ćuća dan prije 39 godina dodajući kako su stanovnici Gaja, ali i obližnjeg Dvorišća, u kojem se također na tlu našao dio zrakoplova, desetljećima sanjali prizore tog inače lijepog i sunčanog dana. Ljude bez nogu, ruku, pa čak i bez glave stanovnici su u svom selu gledali danima prije nego su vatrogasci uspjeli sve ljude i njihove stvari zbrinuti u lokalnom vatrogasnom domu.
– Čišćenje mjesta nesreće bio je naš zadatak. Došli su inspektori iz Beograda, ali fizički posao prepustili su nama. Prizore koje smo morali gledati mogli smo samo uz čašicu konjaka, a poslije smo rijetko razgovarali o tome što smo vidjeli – govori 89-godišnji Franjo Habijanec, tada zapovjednik DVD-a Gaj. Strahota od tog 10. rujna prisjećali bi se tek, kaže, kad bi susjedski razgovarali na ogradama dvorišta.
– Moj sad već pokojni susjed nikako nije mogao zaboraviti dijete, staro ni godinu dana, koje je morao podići i odnijeti u vatrogasni dom, a ja ću se uvijek sjećati djevojke koja je, kad smo došli do nje, u rukama imala trave, što znači da je vjerojatno bila živa kad je pala na tlo – kazao je vatrogasni zapovjednik te dodao kako su oni sami kao "plaću" za posao dobili olupinu zrakoplova koju su zatim prodali i obnovili zgradu svog DVD-a.
Ne znaju gdje je križ
Podigli su i križ u šumi u Dvorišću na mjestu gdje su pali zrakoplovi, ali mještani danas ne znaju točno gdje se on nalazi.
– Tata mi je rekao da je kod livade, uz puteljak nasuprot velikog hrasta. Ali ne znam točno, nitko tamo više ne odlazi – uputila nas je mlada djevojka kad smo tražili spomenik žrtvama nesreće. Isprva, objasnila je, dolazile su obitelji poginulih da zapale svijeće, ali kako vrijeme odmiče, sve je manje onih koji dolaze, ali i onih koji se sjećaju.
Godinu dana nakon te nesrece ZDF je emitirao skoro u detalje , u njima okrivljuje cijeli sustav,(premalo kontrolora, neodgovornost ). Jako dobro se sjecam kad je reporter na kraju rekao; Godinu dana nakon tragedije jos se nitko nije sjetio dao da pospremi olupine aviona.