I danas se uredi i našminka kao da ide na posao i dobiva plaću. Prisjeti je to na neka bolja vremena. A nema ništa. Podjednako se bori danas kao i prije točno tri godine dok je štrajkala glađu zbog propadanja tekstilne tvornice Kamensko uz koju se vežu brojne afere s privatizacijom i navodne borbe raznih firmi zbog atraktivnog zemljišta, a istraga je i dalje u tijeku.
Neće ih zbog godina
Tisuću kuna mjesečno bivša radnica Suada Brodarić danas izdvaja samo za lijekove. Ima kćer od 27 godina. Na burzi je. Žive od suprugove mirovine koja nije dovoljna. Čita oglase, raspituje se, kuca na vrata... Ali, ništa. Brojke nisu na njezinoj strani. Ima 52 godine, a staža ukupno 34.
– Meni ništa nije teško raditi. Ali, svi mi okreću glavu zbog godina. Trudim se da ni danas ne pokleknem, ali je jako teško. Od čega da živim? – na rubu suza pita se Suada te dodaje da želi biti produktivna do mirovine.
Modna revija u KIC-u
Ne želi sjediti doma. Ne želi da njezin dugogodišnji rad ostane nevidljiv. Ne želi izgubiti i ovu bitku. Tri godine starija Terezija Suročak u sličnoj je situaciji. Išla je na posao tih zadnjih dana Kamenskog plačući i uplakana se vraćala s posla. Supruga je izgubila 2007. godine i jedva to podnijela. Potom je u Kamenskom stavljen ključ u bravu.
– Sve je odjednom postalo nevažno. A tako nam je lijepo bilo dok nije počela privatizacija. Sve smo bile kao \"nokat i prst\", puno smo radile, i to kvalitetno – prisjetila se Terezija.
Danas je sama. Bez posla. Tražila je sve, od čišćenja do rada u dućanima.
– Ne treba mi puno. Zadovoljna sam i kruhom i margarinom. Ali, treba režije platiti – dodala je.
\"Nismo mi socijalna ustanova\" ili \"Imamo već baku doma\" odgovori su koje je 52-godišnja Štefica Relić dobivala kada je poslije 33 godine rada u Kamenskom počela tražiti novi posao. Ima troje djece.
– Bilo nam je hladno, nismo ništa jele, nismo mogle spavati... Ali, vjerujte, prava je kalvarija zapravo bila traženje posla. Srećom, evo šest mjeseci radim, krojim i šijem u udruzi Otvoreno Kamensko. Sretna sam jer barem nešto kapne na račun – zadovoljna je Štefica, dok je među njima najzadovoljnija Verica Majhen koja također radi i nedostaje joj još četiri mjeseca do mirovine kada će se, kaže, posvetiti samo sebi, svome vrtu i šetnjama u prirodi.
