Matija Grebenić, jedanaestogodišnji dječak s Trešnjevke, jedan je od 8000 Zagrepčana s invaliditetom. Nakon osam operacija po njemačkim i hrvatskim bolnicama, tek je u trećoj godini prohodao. Upisao se u vrtić, a danas pohađa šesti razred Osnovne škole Kralja Tomislava. Iako je stopostotni invalid, muči ga što ne može uživati u svakodnevnim odlascima na treninge plivanja u ŠRC Mladost. Taj sport obožava, štoviše - već treću godinu nosi naslov prvaka u dvije discipline njegove kategotrije. Ali velike mu probleme stvara, kaže njegova majka Marica, manjak ZET-ovih vozila za prijevoz osoba s invaliditetom - bez čije pomoći ne može.
- Posljednjih mjeseci ZET radi s četiri takva kombija, ali samo su dva na cestama. Druga su dva, kažu mi, na servisu već tri mjeseca - objašnjava Marica i dodaje da se te usluge u pravilu koriste tako da se dan ranije nazove ZET i za željeno vrijeme naruči dolazak njihova vozila pred kućna vrata.
- Problem je u tome što su mu treninzi poslijepodne, kad su vozila već rezervirana i nisu na raspolaganju. A sve što želi je normalan život - u školi je odličan, uči engleski, njemački, upisuje talijanski, a nakon tri završena kompjutorska tečaja upisuje i četvrti. Ipak, plivanje mu je najveća radost, a kako ne mogu računati na ZET, svakodnevno plaćam taksi do Mladosti i natrag - kazuje gospođa Marica.
A godišnji zbroj računa za prijevoz taksijem iznosi vrtoglavih 12 tisuća kuna! Prije dvije godine, kaže dječakova majka, poduzeće Lura platilo je Matiji godinu dana vožnje, no posljednje se dvije snalaze sami.
- A država nam godišnje uplaćuje tek petstotinjak kuna za prijevoz, što Matiji osigurava tek dva dana. Ipak, najčudnije nam je što matija sa svojim specijaliziranim i pojačanim kolicima, koja imaju smanjene kotačiće, uopće ne može ući u ZET-ovo vozilo, jer su ona predviđena samo za "normalna" kolica s uobičajenim, velikim kotačima - zaključuje majka Marica.
