martinis, safet isović i ostali sevdah nije hrvatska narodna glazba nego istočnjački šund kao i srpske cajke, albanske, afganistanske itd. mrzim seljačine koji prema van glume gospodu a ustvari su bosanske izbjeglice koje doma slušaju bešlića i ostale cajke

ove dvije "junferice" na sanku ili stolovima sa slike su mi najzesce, da sam im ja otac za vlasi bi je izvlekal iz kluba i sasamaral. dobile bi zabranu izlaska do penzije. sram ih bilo. meni ovaj turbofolk u hrvatskoj vise djeluje kao inat ljudi prema nesredjenoj situaciji u drzavi. ufuran sa jugoistoka 90-tih, poprimio je veliki zamah medju ljudima, koji svoje nevolje, ne ispunjena iscekivanja i frustracije lijece primitivnom glazbom seksistickog naboja i litrama alkohola ispiru gorak ukus zivotnih promasaja. zabrinjavajuce za drustvo je, da se cesto tamo naleti na razgolicene mlade tinejdzerice bez reda i srama, isto tako na persone cudnih namjera u potrazi za osobnim interesima u okoristavanju i kriminalnim namjerama nad nazocnim nepromisljenim svijetom. malo ljudi danas cijeni umjetnost glazbe i teksta. kad promislimo prije 90-tih se na primjer u zagrebu pljuvalo po cajkama...... kamo smo stigli i kuda vodimo?

Kakav razgovor, šta se ima pričat s tim ljudima... ako su htjeli doživjet narodnjake trebali su se prvo našmrkat do čela, kupit si Ferrari, razbit ga putem do kluba, popit gajbu šampanjca a boce si razbit o glavu okružen kuravama, pucat iz pištolja po klubu na odlasku ... to bi bio doživljaj cajki... kakva fking izložba...