Cinik bi rekao da ga nisu ovoliko lovili ni u Drugom svjetskom ratu. A znalac da nisu ni bili toliko organizirani. Bista partizanskog borca Ive Lole Ribara, točnije njegova brončana glava, čim je postavljena dva je puta išarana, no svojim učinkom vandali nisu bili potpuno zadovoljni pa su u nedjelju otišli korak dalje, ukravši je.
Drugi put ukradena
U Ljevaonici umjetnina Akademije likovnih umjetnosti, u kojoj je bista dva puta rađena, jednom sredinom 20. stoljeća, a drugi put prošle godine, drže fige da je policija nađe.
– Ipak smo je radili ovdje. No, bude li trebalo, opet ćemo je lijevati. Kako su je dva puta ukrali, valjda će joj sad biti treća sreća – cinični su i ljevači.
Original je izradio pokojni akademik Kosta Angeli Radovani, a ukraden je prvi put još početkom 1990-ih. Replika biste vraćena je u listopadu 2017. godine i stajala je kraće od svih očekivanja.
Zašto bi netko ukrao tu bistu, radnicima ljevaonice nije jasno, ali koliko im je žao, vidi se iz respekta kojim izgovaraju Radovanijevo ime koji je original izradio na istom mjestu gdje se pola stoljeća kasnije radila kopija.
– Ako bistu prodate na otpadu, zaradili biste maksimalno 800 kuna, a ako ju je netko ukrao iz političkih razloga, ne znam uopće što dobiva time. Sumnjam da su i počinitelju motivi uopće jasni – govori nam Nikola Cerjanec, član uprave ljevaonice.
Gips originala, prema kojem se prošle godine izrađivala replika, spreman je kod Radovanijevih nasljednika ako se bista bude opet radila i vraćala u park.
– Ovo me malo podsjeća na situaciju kada su prije nekoliko godina ukrali nekoliko bista s Mirogoja. Njih smo nanovo morali izrađivati, a tu nije bilo nikakvih političkih konotacija jer su među ukradenima bile i privatne osobe – objašnjava Cerjanec.
U parkiću na križanju Selske i Prilaza baruna Filipovića danas stoji samo mramorno postolje s natpisom “Narodni heroj”, a ljevači nam objašnjavaju kako se glava pričvršćuje na postolje.
– Buše se rupe u postolju za dva štifta izrađena od prokroma, nehrđajućeg čelika, duga 15 cm, kojima se brončana glava spaja s postoljem. I još se stavi građevinsko ljepilo pa je ta konstrukcija i te kako čvrsta. Kad se ljudi ne bi ovako odnosili prema tim spomenicima, oni bi bez problema mogli izdržati pola stoljeća, ili čak cijelo – govore ljevači, razočarani što se u njihov posao miješaju prizemni motivi lopova.
‘Posao obavljen po noći’
U tom istom parkiću, koji okružuju tri ulice, Željka Maričića, Selska i Prilaz baruna Filipovića, spomenik se vidi sa svih strana, a od posljednje je udaljen samo nekoliko metara otvorenog prostora. Zato svatko s kim smo razgovarali misli da je posao obavljen po noći.
– Vi tu bistu ne možete razmontirati u nekoliko minuta. Treba vam čekić, pajser ili pila ili pak sve to zajedno. To mora biti nasilna akcija, ne može se rukom srušiti, osim ako netko ne bi došao ljuljati kip svaku noć nekoliko tjedana, a to bi se tek primijetilo. I ne vjerujem da je glavu mogla skinuti jedna osoba, kraj tako prometnih ulica trebala bi najmanje dvojica lopova od kojih bi jedan držao stražu – svoj stav iznosi Cerjanec.
Stanovnici kvarta redom nisu ništa vidjeli ili čuli o vandalizmu, ali se slažu u mišljenju da se radilo o organiziranoj operaciji. I dok je jedni osuđuju, drugi su jedva čekali da se spomenik obezglavi. Razlozi su, naravno, politički.
– Dobro da su je odnijeli i da se barem više nikada ne vrati. Nema dovoljno spomenika braniteljima, zašto bismo se mučili oko ove biste – rezigniran je branitelj Pero Jurakić.
Nasuprot njemu, Mirjana Razum misli da su oskvrnuća spomenika djelo barbara.
– Nećete naći nekoga kome nešto neće smetati. Svaki spomenik nekog će uvrijediti u ovako politiziranoj atmosferi – smatra ona.
Većina je pak stanovnika kvarta na spomen politike odmahnula rukom, a neki su uzvratili protupitanjem u čudu: “Zar je tu bila neka bista?”
Pogledajte i povratak biste Ive Lole Ribara u park:
Pretopili u kravska zvona