U dvorištu vatrogasne postrojbe Centar stoje poredana vozila s upaljenim rotirkama. Ispred njih su se postrojili i vatrogasci te jedan do drugoga u uniformi čekaju da iz postaje ispred njih posljednji put kao zapovjednik izađe Dragutin Vuković. Legenda njihove vatrogasne postaje, kako ga nazivaju, u Savskoj 1 proveo je gotovo cijeli život, a 42 godine dugu karijeru jučer je okrunio odlaskom u zasluženu mirovinu. Za kraj se sa svakim vatrogascem rukovao te uz pokoju pošalicu dao i zadnji savjet svojim dečkima – “samo savjesno obavljate svoj posao”. Emotivan trenutak završio je velikim pljeskom. Velikim, slažu se vatrogasci, kao i karijera njihova zapovjednika, koji im je svima uzor.
Najteže na Korčuli
Dragutin Vuković javnoj se vatrogasnoj postaji grada Zagreba pridružio 1974. godine. Imao je tada 23 godine i nakon nekoliko godina rada u struci kao građevinski monter odlučio je krenuti očevim stopama i postati vatrogasac. Nakon deset godina postao je voditelj grupe, potom voditelj smjene, a prije 16 godina i zapovjednik.
– Prošao sam sve i nikada nisam požalio. Bila je dobra odluka postati vatrogasac iako je posao nekada izrazito težak – objašnjava Dragutin Vuković te dodaje kako je najljepši dio posla pomaganje drugima. U svojoj je dugogodišnjoj karijeri spasio mnogo života, što samo skromno komentira riječima da je to dio njegova posla, koji voli. Ipak, prisjeća se i nekih teških trenutaka. Primjerice, najjači požar koji pamti bio je na Korčuli. Tog kolovoza 1985. godine gorio je cijeli središnji dio otoka, a Dragutin Vuković i njegovi kolege bili su prva crta obrane protiv vatrene stihije.
– U takvoj situaciji nitko ne pita za radno vrijeme. Spavalo se na podu i po deset dana, a hranu i vodu donosili su mještani – prisjeća se Vuković, koji slikovito opisuje da je radno mjesto vatrogasca ono mjesto s kojega drugi odlaze i bježe. Osim velikih požara, kojih je gasio nemali broj, prisjeća se i drugih akcija spašavanja. Tako se jednom prilikom morao spustiti u 30 metara dubok bunar kako bi spasio ženu koja je u nj upala. Toga je puta sve prošlo dobro, no bilo je situacija koje su završile smrtnim slučajevima, a one su, kako kaže, posebno teške.
Strah je uvijek prisutan
– Strah te uvijek, kako ne. Da nas nije strah, ne bismo bili normalni. Ali kada si na dužnosti i vidiš da se upalila crvena lampica, jednostavno moraš djelovati jer si prije svega vatrogasac – opisuje dojučerašnji zapovjednik postaje te dodaje kako mu je u karijeri izrazito važna bila podrška obitelji, posebno supruge. A i njegova vatrogasna postaja također je ponosna na svog zapovjednika te ga je u mirovinu ispratila posebnom plaketom.
– Veoma je impresivno dočekati pune 42 godine radnog staža i trebamo biti ponosni – rekao je Siniša Jembrih, zapovjednik JVP Grada Zagreba.•
Kolika mu bu penzija ?