Rashladne vitrine za sir i vrhnje trebale su kumicama riješiti problem, ali čini se, problemi tek izviru. Naime, osim što donose sir i vrhnje, kumice su iz obližnjih sela na tržnice donosile i sve što imaju i mogu prodati. U vitrinama to nije moguće. Osim što su otvori staklenog dijela vitrine nespretno izrađeni, pa se moraju pomučiti da bi u njih spremile svoje posude ili izvadile porciju vrhnja, velik problem je što u vitrine mogu staviti samo sir i vrhnje. Ako od kuće ponesu kakvo zelenje ili domaća jaja, ne smiju ih staviti u vitrinu.
"Ne znaju ni same"
– Ma, to više nije normalno, sve je usmjereno protiv nas malih. Žele nas se riješiti – očajna je Ana Trebeš iz Zeline, koja već 30 godina radi na zagrebačkoj tržnici na Kvaternikovu trgu. Ljutita je, kaže, jer nema gdje prodavati sve ono što može ponuditi, jer samo od sira i vrhnja ne može živjeti.
– Ja ovako neću moći, ako se nastavi tako, ja ću odustati od prodaje na tržnici, ne isplati mi se. Ovo je kmetstvo – kazuje Ana. Na njezinoj je vitrini, ipak, kutija jaja. Smiju li ili ne držati to tako, kaže, ne znaju ni same.
Ako se ovako nastavi, male obitelji, slažu se kumice, neće moći preživjeti. Ostavlja se, tako, više mjesta onima 'velikima'.
– Male obitelji i mali prodavači neće imati od čega živjeti – kaže Ana.
Prilagodit će se
I njezina imenjakinja i kolegica Ana Pavlić istog se boji.
– Ja donesem 10, 20 sireka i kaj bum s tim? Odlučuju, a nas nitko ništa ne pita. Sad nam govore i kad smijemo hraniti stoku! Pa taj tko je to odlučio spreman je za psihijatra – ljutita je Ana Pavlić.
No, iz Tržnica upozoravaju da će te probleme riješiti.
– U vitrinama ne smije biti ništa drugo osim sira i vrhnja, ali proširit ćemo radnu plohu vitrina i prilagoditi ih tako da kumice dobiju dodatni prostor za ostalo što žele prodavati – kazao je Miroslav Bakrač, glasnogovornik Tržnica Zagreba.
Ma koje su to idiotarije i nauke, od kad pamtimo sir i vrhnje se prodaje na taj način a ovo je sada ludovanje i dogovaranje poslova da se prodaju škrinje a nikako ne neke higijenske potrebe. Sad smo odjednom postali tako \"fini\" a sve smrdi oko nas, baš sve što se dotakne.