Njegovo ime još uvijek je tajna. Već više od dva stoljeća povjesničari, lingvisti, entuzijasti i istraživači lome koplja oko toga kako je Zagreb uopće dobio ime, a još uvijek nisu došli do zajedničkog zaključka koji bi bio prihvatljiv svima. Uvriježena teorija nastala iz legende o djevojci Mandi što napojiše žedna viteza zagrabivši svježu i bistru vodu iz vrela koje je po njoj dobilo ime Manduševac, odavno je poljuljana, a mi ćemo u tekstu nabrojati još neke. Dame, zna se, imaju prednost pa ćemo krenuti s onom o Manduši.
1. Zagrabi Mando, Mandušo
Potkraj 19. stoljeća narodnu predaju o Manduši zabilježio je Ivan Tkalčić (1840.-1905.), rođeni Zagrepčanin, povjesničar, prebendar zagrebačke prvostolnice i gradski zastupnik po kojemu ime nosi danas najvibrantnija i turistima omiljena ulica u centru. Bila su, predaja kaže, sušna vremena, a ovim je krajem prolazio ban sa svojom vojskom. Dehidriran i žedan, nabasao je na izvor i djevojku koja je došla po vodu.
"Zagrabi, Mandušo", zavapio je iscrpljeni ban, a Manda ga je napojila. Otad se zdenac, koji se izvorno nije nalazio na Trgu bana Jelačića, već stotinjak metara sjevernije kod današnje ulice Pod zidom, zove Manduševac, a grad koji je ondje nastao Zagreb.
2. Kan Zabergan
Povjesničar Baltazar Adam Krčelić (1715.-1778.), stotinjak godina ranije u svom djelu "Živlenje Gassoti Augustina zagrebačkog biskupa", iz 1874. iznosi hrabru teoriju kako je Zagreb dobio ime po kanu Zaberganu, vođi turkijskih Kutrigura koji je vladao u 6. stoljeću. Njegovu je teoriju stotinjak godina kasnije, odbacio Ivan Tkalčić.
3. Zagrepsti, ukopati, opkopati
I ovo je teorija koju je iznio Tkalčić koji je bio uvjeren da riječ Zagreb ima slavenski korijen, no da dolazi od riječi "zagrepsti", ukopati, opkopati te da je označavala mjesto ojačano opkopom. Na sličnom je tragu bio i pjesničar Vjekoslav Klaić (1849.-1928.). On je smatrao da je Zagreb ime dobio po nasipu, glibu koji je brežuljke Kaptol i Gradec štitio od savskih poplava ali i od napada. Jezikoslovac Petar Skok (1881.-1956.) smatrao je da rječica "greb" u imenu označava nasip, obalu i da je Zagrebom nazvano mjesto iza obale potoka Medveščaka.
4. Zagreb iza 'brega'
Povjesničarka Nada Klaić (1920-1988.), unuka Vjekoslava Klaića, svojom se teorijom nadovezala na Skokovu. I ona je smatrala da je osnovica imena staroslavenska riječ "breg" u značenju obale, obale Save ze da se izvorno Zagreb izgovarao Zabreg. To je potkrijepila činjenicom da se u pučkom jeziku još uvijek često upotrebljava taj izraz te da se ime promijenio likvidnom metatezom (promjenom slova ili slogova iz iječi). Ima i onih koji misle da je Zagreb dobio ime jer je iza 'brega', što svakako jest ako ga promatrate iz smjera Hrvatskog zagorja. Tu, 'zagorsku teoriju' zastupao je i povjesničar Lujo Margetić.
5. Rimska Agria
Zagreb je, znamo, naseljen još od prapovijesnih vremena kada su prvi kromanjonci lovili mamute i drugu vunastu zvjerad u šumama Medvednice i živjeli u špiljama poput Veternice. U Zagrebu prije Zagreba živjelo se i u brončano doba, a kasnije i u antici. Rimljani su na Medvednici držali četiri kamenoloma, u Podsusedu, Gornjem Vrapču, kod Markuševca i u Čučerju, područje je bilo premreženo njihovim prometnicama, a ovuda su prolazile barem dvije rimske državne ceste čemu svjedoče pronađeni miljokazi.
Preteča Zagreba rimska je naseobina Andautonija u blizini Ščitarjeva. Zbog toga je Matija Perak u svojoj knjizi iznio teoriju da je ime nastalo iz naziva Agria, kojim se označavalo rimsko ladanjsko dobro. Iz latinskog imena, po ovoj teoriji, nastao je i Agram, njemački naziv za Zagreb. Svoju je teoriju potkrijepio činjenicu da se u njemačkim spisima Zagreb spominje prvi put u 13 stoljeću i tamo ga se naziva Agrim.
6. Agram iz Pakistana, zahrebetnjik iz Rusije
I ovo je novija teorija kojom je autor Oto Ulovec nastojao povezati zagrebačko ime s lokalitetom Agram koje se nalazi u sjevernom Pakistanu. U njoj smatra da su Zagrebu ime dali Avari koji su se ovdje u ranom srednjem vijeku doselili iz središnje Azije. Egzotična je i teorija povjesničara Miroslava Brandta koji je tumačio da riječ dolazi od staroruskog 'zahrebetnjik' što je riječ za potseljaka, potkmeta koji radi za drugog seljaka.
7. Zagrobni Zagreb
Da Zagreb nije dobio ime ni po bregu, ni po opkopu, a ni po Manduševcu, već po groblju iznio je povjesničar Marko Kostrenčić (1884. -1976.) koji je smatrao da riječ "greb" označava groblje. Zagreb je stoga "mjesto koje je ležalo iza groblja". U prilog tezi ide lingvistička činjenica da su riječi "grob" i "greb" sinonimi. Osim toga, unutar opsega srednjovjekovnog Zagreba pronađeno je slavensko groblje i nakit iz 10. stoljeća stoga je groblje na lokalitetu postojalo. A i sam Zagreb katkad je zaista 'zagroban', osobito u jesen kada ga obavijaju njegove opjevane magle pa ljudi iz njih izviru poput sablasti.
8. Coprnjak Zagreb
Nikola Bonifačić Rožin (1913. -1995.) zabilježio je neke od najstarijih legendi o Zagrebu, Prva na koju je naišao bila je ona s područja Resnika. Ondašnji stanovnici od davnina pripovijedali su kako je na izvoru Manduševcu živio 'vrač kakti coprnjak' imenom Zagreb. K njemu su stanovnici Resnika odlazili na liječenje i po korisne savjete pa su govorili 'idem Zagrebu vraču' i tako je dobio ime. Coprnjaci i coprnice dio su dugačke tradicije povijesti našega grada pa i u ovoj teoriji ima zrno istine.
9. Zmaj pod Zagrebom izaziva potrese
Bonifačić je u naselju Blato zapisao još zanimljiviju legendu. Tamošnji stanovnici ispričali su mu priču o pozoju (zmaju) koji stanuje pod Zagrebom. Kada se on pomakne, grad se zatrese. Za vrijeme jednog od zagrebačkih potresa, izbilo je vrelo ljekovite vode koju su rukama grabili pa je mjesto dobilo ime Zagreb. Slična je i legenda iz Šestina o velikoj suši kada su stanovnici počeli moliti Majku Božju Remetsku za kišu. Gospa im je ispunila želju i u blizini katedrale potekla je voda. Biskupi su kazali ljudima da zagrabe i otad se prostor naziva Zagrebom.
10. Samostan svetog Gabrijela (San Gabriel)
Najnoviju teoriju donio je jezikoslovac Danijel Alerić, a temelji se na pretpostavci da je na mjestu gdje je kasnije izgrađena zagrebačka katedrala postojao samostan Svetog Gabrijela, odnosno Navještenja Gospodnjeg. Od provansalskog naziva San Gabriel razvio se s vremenom naziv za gradić koji ga je okruživao. Teoriju potkrepljuje i činjenica da je u nas uvriježeno nazivati lokalitete prema sakralnim mjestima, ali i to da je u zagrebačkoj prvostolnici služilo nekoliko provansalskih biskupa koji su lako mogli 'progurati' to ime.
Imate svoju teoriju? Napišite nam u komentarima!
