Kuma može biti krsna, krizmana ili vjenčana, ali kumica je ipak ona s placa. Umanjenica od “kuma” naziv je za vrijedne žene koje su nekada iz zagrebačke okolice pješice dolazile na plac u Zagreb kako bi prodale domaći sir i vrhnje koje su same radile na selu. S osmijehom bi dočekivale vjerne kupce iako su im ruke bile kvrgave a ramena pognuta od godina napornog rada. Zagrepčani na spomen kumica najčešće u glavi imaju sliku skulpture kumice Barice koja ih dočekuje na Dolcu, a odlučili smo istražiti upotrebljavaju li kupci na placevima još uvijek naziv kumica za svoje omiljene prodavačice.
Nismo iz Zadruge
Razgovarali smo s deset kumica na Trešnjevačkom i Jarunskom placu. Rekle su nam da ih kupci ne oslovljavaju kao kumice, iako njima taj naziv ne smeta jer, kažu, one jesu kumice i tako se i osjećaju. Oslovljavaju ih najčešće s “gospođo”, “susjeda” ili pak imenom. Darko Belušić Bela, autor 800 kartica rukopisa “Priče iz stare Tkalče” te jedan od najdugovječnijih ugostitelja u toj ulici, kaže da nas ne bi trebalo čuditi što se naziv kumice gubi iz govora.
– Nekada je Zagreb bio kajkavski grad, ali promijenili su ga ljudi koji su se u njega doselili. Zbog toga se mijenja i terminologija – kaže Belušić. Dodaje kako je kumica naziv koji podrijetlo vuče iz Zagorja, odakle je dolazila većina prodavačica u Zagreb, ali bilo ih je i iz okolice Samobora, Zeline i Dugog Sela.
– Kumica je zapravo značilo seljančica, odnosno žena sa sela – objašnjava Belušić. Kumice su bile i prave lukavice te su se služile svakojakim trikovima kako bi prodale svoje proizvode – govori Belušić dodajući kako su neke kumice imale vrhnje koje bi nudile kupcima da ga kušaju, a kada bi se odlučili za kupnju, prodale bi im onaj lošije kvalitete.
Malo je pravih kumica
– Svatko se mora boriti da preživi, a njima je ponekad, uz puno rada, trebalo i malo lukavosti da privuku kupce – priča vrsni poznavatelj Zagreba i njegove prošlosti. Dragica Kolarek, koja prodaje na Jarunskoj tržnici, rekla nam je kako ima sve više preprodavača na placevima, a kumice uništavaju veliki trgovački centri.
– Kilogram mrkve kod mene ćete platiti dvije-tri kune skuplje nego u dućanu, ali uživat ćete u njezinu pravom okusu i mirisu – kaže Dragica, a s njom se slaže i njezina kolegica Nevenka Tomšić, koja je kazala kako naziv kumica kupci danas upotrebljavaju samo za gospođe koje prodaju sir i vrhnje, dok nju, koja prodaje voće i povrće, najčešće zovu susjeda ili pak Nevenka, jer na istoj tržnici prodaje već 21 godinu.•
Živjela i kumica i susjeda! Te riječi je vrijeme samo obogaćivalo istinskim sadržajem. Prava rijetkost...