Čuvaju ga najpoznatiji hrvatski ban i njegov četveronožni vjerni ljubimac Emir. A s njihove desne strane plava je vura koja je već puno stoljeće najomiljeniji punkt za sastajanje u Zagrebu, bilo da je riječ o “dejtu” ili druženju. Dvije su rečenice dovoljne i već se zna da se radi o Trgu bana Josipa Jelačića, centralnom mjestu u metropoli, jer su neke stvari ondje lako prepoznatljive kad se godinama nisu mijenjale. No, jedino stalno u životu ipak mijena jest, pa je to u prošloj, potresnoj i pandemijskoj godini doživjelo i srce hrvatske prijestolnice.
Mamila šest desetljeća
Dogodile su se zapravo povijesne promjene jer su zauvijek nestali neki od njegovih najpoznatijih simbola. Plivin znak, primjerice, koji je stajao na vrhu zgrade na jugu. Skinut je u kolovozu, i to sedam godina nakon odluke o uklanjanju reklame s trga te sudskih procesa koji su se održali u međuvremenu. Još je 2013., podsjetimo, gradska uprava odlučila da je logo Zagrebačke, Privredne, Erste i Partner banke te Allianz osiguranja, tvrtki Kraš, Rade Končar, Varteks i zaštitarske firme Sokol-Marić izjednačen s reklamama koje su godinama prikrivale fasade. Nakon te je odluke naređeno uklanjanje, a mnogi smatraju da je s logotipima otišlo i sjećanje da je tu nekad bilo bogato industrijsko područje kao i podsjetnik na početke ekonomskog razvoja.
– Natpisi i svjetleće reklame uvijek su bili naznaka napretka grada, pa tako i Zagreba. Osim na pročeljima tvornica i trgovina, natpisi su se nalazili i na glavnom trgu još od sredine tridesetih – objasnila je spisateljica i grafička dizajnerica Sanja Bachrach Krištofić prije nekoliko godina na predstavljanju svoje knjige “Spasi znak”.
Svi putovi, rekli bi neki, vode do bana Jelačića, a na glavnom trgu prolaznike privlače i razni mirisi i vizuali. Što zbog brojnih sajmova koji se ondje održavaju, što zbog trgovina i pekara. Neodoljivim mirisom čokolade više od 60 godina prolaznike je mamila legendarna trgovina Bonbonnière tvrtke Kraš. Njoj je pak presudio petrinjski potres u prosincu pa je morala staviti ključ u bravu.
– Žao nam je što zatvaramo trgovinu uz koju su proteklih šest desetljeća odrasle generacije, u koju su prolaznici rado svraćali kako bi se zasladili, a turisti pronalazili neodoljive uspomene i nosili kući dašak hrvatske tradicije – tim se riječima od djelića povijesti oprostio Josip Šiljeg, direktor službe maloprodaje, ugostiteljstva i organizacije događanja u Krašu, dodajući da svi koji žele i dalje mogu posjetiti obližnje trgovine u Varšavskoj i Pothodniku.
Vizura glavnog zagrebačkog trga promijenila se i kada je u ožujku, netom nakon potresa, iz predostrožnosti srušen toranj na poznatoj zgradi Kolmar koja datira iz 1905. U njoj se nalazi Društvo hrvatskih književnika, a obnova je počela nekoliko mjeseci poslije. Članovi jedne od najvažnijih kulturnih ustanova tada su se morali iseliti, a udruga je taman u travnju trebala proslaviti 120 godina postojanja.
U potresu je znatno oštećena i zagrebačka katedrala koja je potom ostala bez sjevernog tornja. Bio je jako ranjen i predstavljao je opasnost za prolaznike, a samo skidanje tornja za čiji je izgled zaslužan slavni arhitekt Herman Bollé privuklo je znatiželjne poglede iz cijelog grada.
