Od osamdesetak ura po gradu, ona je najveća, a stoji na mjestu na koje je prvi javni sat u Zagrebu postavljen prije 100 godina. Povijesni je to trenutak bio kad je sat 1920. dignut na Jelačićevu trgu, a u međuvremenu, odnosno u proteklome stoljeću, postao je sinonim za mjesto sastanka jer nema purgera koji u životu nije čuo rečenicu: “Nađemo se kod vure.”
Kutija na sedam metara
Ideja o javnim gradskim satovima u hrvatsku je metropolu stigla iz austrijske prijestolnice, Beča, baš kao i same ure. Čak su i stupovi za njih bili izrađeni po uzoru na one bečke. Satova je nekoć bilo uglavnom samo po Zagrebu, a danas ih ima po cijeloj Hrvatskoj, od Vukovara do Dubrovnika.
– Prvi je sat na centralnom trgu postavio urar Mirko Novak, a kasnije ga je održavao Mirko Barač. Od 1953. godine o satovima se, pa tako i ovima na Jelačić-placu, brine moja obitelj – govori urar Dalibor Lebarović čija se radionica nalazi na Maksimirskoj cesti. Njegov je djed Simeon prvi preuzeo održavanje javnih satova, počevši s onim na Kvaternikovu trgu, a potom je posao naslijedio Daliborov otac Zlatko.
A otkako se on prije 19 godina povukao u mirovinu, satovi su u Daliborovim rukama.
– Tata ima 84 godine, ali svaki dan dođe u radionicu pa popravlja satove. Ako treba, ode i do nekog javnog sata i pogleda, primjerice, zašto je stao – objašnjava Dalibor Lebarović. A vura na Jelačić-placu stala je već nekoliko puta te se uvijek trude, dodaje, sve dijelove preventivno promijeniti i popraviti tako da funkcioniraju. Satove obilaze jednom tjedno, a usto svaki mjesec pregledavaju elektroniku i akumulatore. U slučaju kvara najviše im pomažu građani jer javljaju kad ura stane pa se onda iz radionice Lebarovića trči na lokaciju kako bi je odmah popravili.
– Važno je biti oprezan s elektronikom. Sat ima električni mehanizam pogonjen minutnim impulsom, a generalno postoji pet drugih principa po kojima mogu funkcionirati – govori Dalibor.
Budući da je sat koji danas stoji na glavnome trgu nastao u njihovoj radionici, otkriva kako je “skovan” od dva milimetra tankog lima i pet milimetara debele podnice. Dimenzije svih javnih satova su 1,1 metar u visinu i u širinu, a ovaj na Jelačić placu jedini je iznad tih proporcija. Dimenzije su mu 1,4 metara i u visinu i u širinu, a stup na kojem se nalazi kutija ima oko sedam metara.
Antikni u Tehničkom muzeju
– Nekada su dimenzije satova bile metar s metar, a nije bilo ni stakla ni ikakve druge zaštite za kazaljke pa bi one uvijek stale kad zapada prvi snijeg. Takav se antikni primjerak danas može vidjeti u Tehničkom muzeju Nikole Tesle – ističe Dalibor. Prisjeća se i kako je nekoć satova bilo na lokacijama s kojih su nestali, poput Glavnog kolodvora.
– Na glavnome je trgu “vura” zamijenjena dvaput nakon postavljanja one prve, originalne. Novi je sat podignut 1987. godine, a ovaj koji je danas ondje oko 2000. U skoroj će budućnosti opet morati na remont – zaključuje Dalibor Lebarović.
