Nakon divne zimske vijesti da je adventski ugođaj u Zagrebu proglašen najljepšim u Europi, i proljeće bi Zagrebu moglo donijeti jedinstvenu povijesno-turističku atrakciju. Jer, ostvare li se svi dogovori, u svibnju ili lipnju starom jezgrom grada njegove građane i turiste mogla bi početi voziti prva kraljevska elektrokočija na svijetu. Kočija je spremna, čekaju se još samo homologacija i registracija. I upravo se vratila iz Opatije gdje je tjedan dana oko Božića bila izložena mnogim znatiželjnim pogledima, dok je Opatijce i tamošnje turiste tada gradom vozila, izazivajući oduševljenje, nešto manja kočija Victorija iz 1919. kojoj je također ugrađen elektropogon. A cijele ove priče ne bi bilo bez strastvenog zaljubljenika u starine Zagrepčanina Miljenka Milinovića u čijem je vlasništvu deset raznovrsnih povijesnih kočija, a ove su dvije kompletno restaurirane i ponovno spremne za upotrebu. No, da bi im se kotači pokrenuli, više im nisu potrebni konji, već suvremeni motori.
Nabavljao od kolekcionara
– Iako se već 30 godina bavim starinama i opremom za dvorce, kamene i drvene kuće, elektrokočije su se u mojoj glavi kao projekt stvorile prije četiri godine jer nigdje u svijetu takva vrsta kočija ne postoji kao turističko vozilo za razgledavanje. Stoga sam počeo nabavljati kočije od raznih kolekcionara diljem svijeta, no većina ih je ipak iz našeg podneblja. A osnovni princip projekta je sinergija prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. Iz prošlosti je autentično povijesno vozilo u koje se ugrađuje najsuvremenija tehnologija, a onda se sve koristi u današnje vrijeme. I da ove dvije kočije budu spremne za ponovnu upotrebu, ali na elektropogon, bilo je potrebno četiri godine manufakturnog rada: od stolarskog, bravarskog, konzervatorskog, ličilačkog, tapetarskog, električarskog do elektroničkog. U svaku je ugrađeno i oko četiri tisuće sati rada, ponajviše mog, no i 15 raznih vrhunskih majstora – pokazujući svoje kočije kazao nam je Milinović, inače profesor kineziologije. Spomenuo je i to da cijeli projekt, nazvan "Zagrepčanin Zagrebu" ima podršku mnogih institucija: Grada Zagreba, Hrvatske turističke zajednice, Ministarstva turizma, bivše vlade... I dok je manja Victoria, autentična povijesna kočija iz 1919. (zapravo elegantna francuska kočija čiji je tip nastao prije 1844., a njen engleski naziv potječe od 1869. kada je princ od Walesa jedan primjerak uvezao u Englesku) služila otmjenim damama pri vožnji parkom, povijest one druge, veće i raskošnije kraljevske kočije nama je puno zanimljivija.
Ruta šest kilometara
– Izrađena je sredinom 18. stoljeća za jednu hrvatsku obitelj na što upućuje i ugrađeni grb obitelji. Donja konstrukcija izrađena je u kovačkoj radionici u Budimpešti, a gornja konstrukcija djelo je bečkih majstora. U 19. stoljeću ona je i u privatne i u komercijalne svrhe vozila na relaciji Beč – Zagreb. Između ostalog, u njoj su putovali i car Franjo Josip I. te ban Josip Jelačić. Prije četiri godine kupio sam je od jednog hrvatskog kolekcionara. Bila je devastirana i trebalo ju je potpuno reparirati i konzervirati. Drveni su dijelovi smrekovina te lamelirana kombinacija tise i breze, dok je 58 raznih aplikacija napravljeno od originalnog lipova drveta te pozlaćeno 24-karatnom pozlatom. Unutrašnjost je presvučena stiliziranom varijantom svile i satena venecijanskog dizajna. No u nju je ugrađena i najsuvremenija tehnologija iz elektroautomobilske industrije. Na stražnjem dijelu kočije nalaze se dva kožna kofera, čiji dizajn potječe iz 18. stoljeća. U manjem je bar, a u većem se nalaze dva motora. Imamo i četiri monitora. Na jednom se prati vožnja unatrag, na drugom je GPS navođenje, odnosno turistima se na nekoliko jezika objašnjava pokraj kojih zagrebačkih znamenitosti prolaze. Treći monitor služi za rad i komunikaciju baterijama, a četvrti za navođenje elektromotora. Vrijednost ugrađenog materijala je oko sto tisuća eura i sada kočija teži dvije i pol tone pa bi je, da se koristi onako po starinski, trebalo vući čak šest konja. Najteži dio posla odnosio se na pozlatu. Za to nam je trebalo dva mjeseca. Inače, čitav moj život i rad, uključujući i ovaj projekt s elektrokočijama, bazira se na cirkularnoj ekonomiji pa će zahvaljujući Mireli Holy u proljeće moje imanje i ove kočije obići i vidjeti i delegacija iz Europske unije – kazao je Milinović dodavši da je on već razradio i šest kilometara dugu turističku rutu kojom bi njegova kraljevska elektrokočija od proljeća mogla voziti Zagrepčane i njihove goste. Krenulo bi se ispred katedrale, preko Dolca, Trga bana Jelačića, Krvavog mosta do Markova i Katarinina trga, pa natrag. A da je restaurirana povijesna kočija u elektroizdanju zaista prava atrakcija, svjedoči i to što je za nju interes već pokazao i Muzej suvremene umjetnosti u Miamiju.
>> Električna kočija bana Jelačića ne vozi turiste jer joj to ne dopušta birokracija
U svakom slucaju pohvala ulozenom trudu, lijepo ju je vidjeti, ali kocija bez konja u voznji gradom, pomalo surealno. dali se u toj kociji ikada provezao jedan kralj ili je naziv samo onako izmisljen?