Lijepo veliko krdo lisaca, dorata i riđana nedaleko Jelačićevih dvora i Interova stadiona panoramu Zaprešića uljepšava čisteći pustopoljinu med potocima i kanalima. Ne smetaju im vrućine, insekti, a niti olujna nevremena jer su to pašnjački konji obvikli po danu i noći biti na otvorenome. Reklo bi se, i Zaprešić svoje Lonjsko polje ima na kojem se kobile ždrijebe, ždrjebad za krdom kaska, a pastusi i starije kobile u krdu hijerarhiju i red uspostavljaju. Vlasnik Josip Golub iz Dubravice, po profesiji špediter i vlasnik dvadesetak prestižnih kamiona za potrebe pivarstva, svojim ljubimcima jedino nadotače svježu vodu i ponešto zobi za rasplodnjake.
- Ja sam iz sela uza Sutlu i granicu sa Slovenijom gdje je oduvijek bila tradicija uzugoja hladnokrvnjaka na ispasištima, pa i u mojoj obitelji - kaže gospodin Golub, koji je danas član agilne uzgajivačke udruge u Krapini.
- Najprije sam nabavio konje za pivarske promidžbene povorke, a u zadnjih desetak godina krdo je ovdje u Zaprešiću naraslo na pedesetak grla, ali još konja imam kod kuće u Dubravici i na drugim pašnjacima.
Zarada i biznis?
- Da nema konjskih snaga u mojih DAF-ovima slabo bi prošli i ovi moji živi ljubimci. Ne samo da konji ne vuku plugove, nego kamionske konjske snage zarađuju za njihovo održavanje, a na ruku ide i Grad Zaprešić s ovim prostorom koji je bio šikara. Inače organiziranoga otkupa konja i artikulirane gospodarske organizacije s konjima u nas nema. Prodam nešto konja na selo za uzgoj također iz sporta i ljubavi. Postoji par individualnih nakupaca, ali ti su uvjeti za uzgajivače neisplativi - kaže Josip Golub zadovoljno prateći pogledom svaku jedinku u krdu, što neodoljivo podsjeća na slike iz filmskih klasika o Divljem zapadu.
