Automobilističku avanturu punu blata, mulja, prašine, divljači, neprohodnih šuma i žbunjem zaraslih proplanaka odradili su u nedjelju članovi "Off road teama" Adria Lade. Ekipi se pridružila i novinarka Večernjeg lista, a u 150 kilometara dugačkoj vožnji prevaljeni su teško dostupni puteljci zapadne Medvednice i vrata Zagorja. Dvadesetak avanturista - osim uživancije u prirodi - družili su se s divljim životinjama i ne tako običnim ljudima.
- Terenac je! Izdržat će! Samo se čvrsto drži i otvori prozor jer - ovako svjež zrak nemaš baš priliku često konzumirati - tješio me kolega u ladi dok smo proklizivali kroz blato i povremeno jurili kroz oblake prašine. Nisam mogla povjerovati kakve sve gromade kamenja i rupe u zemlji auto može izdržati.
Nezaboravno spuštanje nizbrdicom
- Vozi samo u prvoj i uključi redukciju! Poolaaako! - tumačio je radiovezom organizator akcije Davor Fabijanić, dok je šest terenaca klizilo niz padinu. Put se činio gotovo nesavladiv.
- Jaooo - vriskali smo mileći niz proplanak. Dok se jedan po jedan terenac zapljuskan blatom spuštao nizbrdicom, dio ekipe rukama ga je zaustavljalo jer kočnice nisu pomagale. Osim stalnog postava koji vodi "Off road team", priključilo nam se još nekoliko dama. Medicinska sestra Jadranka Krvarić iz Velike Gorice i inženjerka strojarstva Dubravka Čosić jednodnevnu avanturu osvojile su preko nagradne igre.
- Nezaboravno druženje i veliko iskustvo. Nikada nisam pomislila da osim Sljemena u blizini postoji tako čudesna priroda. Ovo je kao anestezija - govorila je ushićena medicinska sestra.
I nakon nekoliko sati urnebesne vožnje, zastali smo na ručku u Pluski - mjestu uz sam granični rub s Slovenijom. Dok se dio ekipe mastio domaćim žgancima s čvarcima i zeljem, neumorni su se odvažili za jahanje. Obiteljsko izletište u Pluski - osim domaćih jela - na imanju broji više od 20-ak jelena i muflona, a imaju i svog konja za jahanje.
Zastoj zbog kola na cesti
- A sada krećemo u šetnju iznenađenja - usmjeravao nas je Fabijanić, dok smo nevoljko izlazili iz terenaca. Nismo baš bili raspoloženi za hodanje. Ali...
U šumi podno Medvednice ugledali smo jedinu hrvatsku biljku mesožderku! Raste u botaničkom rezervatu, na jednoj od posljednjih preostalih cretnih površina u Hrvatskoj.
- Zove se "rosika", a sokovima u lišću privlači mušice. Potom ih zarobi kad skupi list. I tako se hrani - objašnjavao je Fabijanić. I dok ispred "rosike" stoji ploča Ministarstva za zaštitu okoliša, tek 10-ak metara ulijevo "niknulo" je odlagalište starih fotelja, automobilskih olupina, dotrajalih hladionika!?
Nakon Dubravice krećemo put Marije Gorice. Iako nas je roštilj čekao već cijelih sat vremena, zastali smo zbog - kola na cesti. Milivoj Babić iz sela Vižovlje vodio je s unucima krave na ispašu.
- Vi to snimate za novine i televiziju! Ajme, pa nisam baš dobro obučen - vikao je 71-godišnji Milivoj, dok smo se divili njegovim živahnim kravicama i ručno izrađenim kolima. I dok nam je Milivoj uz prašnjavi put oduševljeno prepričavao život na selu, nismo ni primijetili da je unuke poslao po vino i čaše.
- Evo, malo se počastite! Domaći mošt morate probati - govorio je on. A vrhunski vozači nisu se dali dugo nagovarati! Potom opet urnebesna vožnja, pa roštilj, kobasice, ražnjići, kolači...
I ne bi bilo uputno, tumačio je organizator, da dobro druženje završi bez - čaše šampanjca. Organizatori su stoga maloj ekipi avanturista pripremili veliko iznenađenje - posjet Lidiji Volovec, proizvođačici prvog hrvatskog pjenušca sa zaštićenim geografskim podrijetlom.
- Prvo ćete probati suhi "šenpjen" bez ikakvih dodataka - napominjala je proizvođačica Lidija, inače kirurginja po struci. I tek što smo komentirali prvu rundu, ponuđen nam je vrhunski "šenpjen" sa svim potrebnim aromama. Pa potom - "rose". Srećom, što je već prilično pao mrak, te smo morali poći.
Reli vožnja noću osobit je doživljaj. Mrak je pojačavao ugođaj, a nitko osim organizatora nije znao put.
- Pred Savom smo. Što ćemo sad? Ne možemo preko - uznemirivao me kolega u terencu. Gledala sam u rijeku kod Samoborskog otoka, a onda je vrisnula radioveza:
- Čekamo skelu.
Skeledžija Josip Jantolić ubrzo se pojavio pred nama i za nekoliko sekundi svih šest terenaca uparkirao je na splav. Vrativši se s ovu stranu Save, vratili smo se u život lišen divljine...
Tanja Kraljić
