Trenutak ranije zamišljeno su gledali kroz prozor ili “vrtjeli” po mobitelu, a sad se meškolje u sjedalu, bacajući pogled prema vratima, brže-bolje traže kovanice u novčaniku ne bi li kupili kartu prije nego što ih “dohvate” ili pak smišljaju što će reći. Tako se, uvjerili smo se na terenu, mijenja raspoloženje u tramvaju kad u njega uđu ZET-ovi kontrolori Vjekoslav Šikac i Kruno Drempetić.
Mogli bismo zaustaviti vozilo
– Izgovori? Najčešće čujemo standardnu spiku, poput “taman sam htio kupiti kartu kad ste vi došli”, “nisam stigao doći do aparata”, “nemam sitnog, samo novčanicu od 200 kuna”... A neki i najednom počnu govoriti stranim jezikom jer su, kao, turisti, a znaju da nemamo načine za kažnjavanje putnika iz inozemstva – prepričava nam Šikac koji kao kontrolor radi 10 godina. S kolegom Drempetićem, koji je u tom poslu tri godine, dio je ekipe od 107 kontrolora u ZET-u, a u sedmosatnoj smjeni prosječno obiđu 30-ak tramvaja i obrade oko 120 putnika, pri čemu najčešće rade po dvoje, rjeđe po troje ili četvero. A iako su za naše vožnje s dvojcem gotovo svi imali spremnu kartu ili pokaz, uhvatili su i putnika koji se švercao, ali nisu ga kaznili, već su ga pustili da iziđe na prvoj sljedećoj stanici. Kazna je, spomenimo, 500 kuna, odnosno 250 plati li se u roku od osam dana.
– Dogodio nam se potres, tu je korona, moramo biti tolerantni. Pa umjesto kažnjavanja češće zamolimo putnika ili da kupi kartu ili da ode van. Tek ako pravi probleme dolazi do situacije u kojoj moramo zaustaviti tramvaj – objašnjava Drempetić.
Svjesni su, govore, da se može dogoditi da netko ne stigne poništiti kartu ako je gužva, ali i da ima vozila u kojima ne rade validatori, odnosno uređaji za registraciju.
– U takvim slučajevima uz pomoć “bjelice”, odnosno prazne karte, provjerimo ima li tinte u uređaju pa ako nema, javimo vozaču i nastavljamo dalje. Isto učinimo ako primijetimo da ne rade senzori na displejima uređaja. Putnici tu ne mogu biti krivi – ističe Šikac.
I dok veći dio smjene kontrolorima prođe bez mnogo uzbuđenja, svakog dana neizbježno će sresti nekog željnog sukoba.
– Imamo situacija kada ljudi odbijaju pokazati kartu, vrijeđaju nas i svađaju se. No ima i fizičkih sukoba, osobno sam doživio napad. Kako tada reagirati? Zovemo policiju jer se zapravo ne smijemo fizički braniti. Ima kolega koji su dobili batine. Ponekad ti treba sat vremena da dođeš k sebi nakon takvih sukoba – kaže Šikac pa dodaje da probleme s putnicima mnogo češće imaju, nažalost, njegove kolegice, kojih je u ZET-u 30. Napetost dodatno pojačava pandemija, odnosno sve veći broj putnika koji se ne pridržava mjera pa ne nose masku. Takvih smo barem desetak u vožnji s kontrolorima zatekli i mi.
– Ne možemo im narediti, ali ih upozorimo i zamolimo da stave maske, a ponekad i ponudimo one koje imamo viška. I tu, naravno, također dolazi do sukoba. Mogli bismo realno zaustaviti promet ako vidimo da netko ne nosi masku, ali onda radimo problem svima. Onih 50 putnika koji je imaju naljute se jer zbog nas kasne na posao – govori Šikac.
Najčešće učenici i studenti
Maske pak najčešće ne nose učenici i studenti, svjedoče, a nerijetko su i drski.
– Ima ih koji se svađaju s nama, pogotovo kad je ekipa, onda zajedno krenu na tebe. Najviše problema rade srednjoškolci, ali i studenti su neugodni – kaže Drempetić.
Posao ZET-ova kontrolora je stresan, napominju, no s godinama su naučili nositi se s tim.
– Sjednemo na piće poslije posla, zezamo se, družimo. Smijeh je lijek za sve – zaključuje Šikac.
Zetovci imaju velike plaće,besplatnu kartu i 300 kuna za prijevoz.Lako je njima srati po sirotinji jer tko ima novca kupi kartu.