Kao danas, bila je to nedjelja. Dan prije Svih Svetih. Tramvajska vožnja kao i svaka druga. No, malo tko je znao da će taj dan biti zapamćen kao jedan od najtragičnijih u povijesti Zagreba. A problem je bio u kočnicama.
Tog dana, 31. listopada 1954. godine, u nesretnoj 13-ici vozilo se 60 putnika prugom od Mirogoja prema Gupčevoj Zvijezdi. Međutim, došlo je do nesreće u kojoj je poginulo 19, a ozlijeđeno 37 osoba. Tramvaj je skočio iz tračnica kod Gupčeve zvijezde, nekoliko puta se prevrnuo oko svoje osi, srušio nekoliko stabala i zabio se u željezni stup.
Bila je to najteža tramvajska nesreća u svjetskoj povijesti, a o tragediji koja je cijeli grad zavila u crno pisao je i sam ZET u svojoj monografiji, objavljenoj povodom 120. rođendana. Prepričava tako kako je vozač tog dana primio šezdesetak putnika, jer u se na Mirogoj vozila motorna kola bez prikolice. Polazeći kraj mirogojskog stajališta, vozač je otpustio ručnu kočnicu za 4 od 5 okretaja, i puštajući se nizbrdo i ulazeći u prvi zavoj htio je uključiti tračničku kočnicu, no primjetio je da ona ne djeluje.
Kad je već pokušao kočiti ručnom kočnicom, uza sipanje pijeska, kola su već dobila takvu brzinu da je za kočenje ručnom kočnicom, u nizbrdici, bilo prekasno. Tramvaj je jurio sve većom brzinom i na zadnjem zavoju polumjera 80 metara, ispred Gupčeve zvijezde, izletio je iz tračnica. Prema nekim zapisima, brzina tramvaja bila je veća od 80 kilometara na sat. Vijest o nesreći brzo se proširila metropolom, građani su panično nazivali bolnice i odlazili na Zavod za sudsku medicinu, dok su liječnici prionuli na posao spašavanja ozlijeđenih putnika. Prizori koje su mogli zateći, prisjećaju se kasnije ljudi koji su sudjelovali u istrazi tog slučaja, bili su stravični. Neke ljude moglo se identificirati samo po tome s kim su se nalazili u društvu, a za identitet nekih doznali su putem otisaka prstiju.
- Nakon iscrpne sudske rasprave presudom je utvrđena vozačeva krivnja jer je neoprezno i nepropisno krenuo i nije pravodobno kočio ručnom kočnicom. Z bog te nereće obustavljen je tramvajski promet na dionici Gupčeva zvijezda - Mirogoj, a ponovno je bio uspostavljen tek 1964. godine - piše u ZET-ovoj monografiji povodom njihove 120. obljetnice. Nova motorna kola na toj pruzi bila su kasnije posebno opremljena električnom, jakom zračnom, elektromagnetskom (tračničkom) i ručnom kočnicom a vozila su, uz propisane najveće brzine, prema Mirogoju do 15. svibnja 1967. godine, od kada su taj posao "preuzeli" autobusi.
Nešto mi nije jasno, ako tračnička kočnica nije djelovala, što znači da je bila neispravna zašto je vozač onda proglašen krivim?