Samotno djeluje ulaz u hostel Arena gdje su svoj dom pronašli stradali u potresu nakon preseljenja iz Studentskog doma Cvjetno naselje. U mraku pred vratima treperi okićeno golo stablo kestena. Ulazimo u prostor čijim predvorjem dominira okićena jelka, no pod njom nema darova. Pored nas plaho prolaze umirovljenici s maskama. Gledaju nas sa strahom i nepovjerenjem. Novopridošlice smo, boje se mogućeg prijenosa koronavirusa.
I rešo za skuhati kavu
Odnekud dopire dječji smijeh i cika igre. Malena Dora slavi treći rođendan. Odjevena u vilinsku haljinicu, maše čarobnim štapi-
ćem i ispunjava želje svojim uzvanicima, ostaloj djeci iz hostela. Ista ekipa dočekat će uskoro i prvi Božić izvan svoga doma i toplih, dječjih soba.
Samohrana majka Silvija Bedeničar i njen Borna već su navikli na skučeni prostor njihove dvokrevetne spavaonice, još manje od one u Cvjetnom. Borna za Božić želi što i svaki osmaš – družiti se s prijateljima koji su s druge strane Save, daleko od hostela.
– Nevolja nas je spojila pa smo svi sada kao velika obitelj. Pomažemo si, uskačemo jedni drugima kad treba. Neka prijateljstva koja sam ovdje stekla, bit će vječna – govori Silvija koja za Božić želi “malo mira, kolače i francusku salatu”. Kaže i da će probati nagovoriti kuharice u kantini da skuhaju nešto povrća pa da za Badnjak rezucka omiljenu blagdansku deliciju.
– Skupili smo novac da nabavimo djeci darove i božićno drvce koje će za Badnjak okititi u boravku – govori ona. Neki od 185 stradalnika potresa, koliko ih trenutno živi ondje, Božić će proslaviti skupa, poštujući sve mjere jer, kažu nam, svi se smatraju čla-
novima jednog kućanstva.
Imaju samo jednu želju
I drugi stanari Arene podijelili su s nama božićne želje. Umirovljenica Ljerka Kaur nada se PCR testiranju za umirovljenike u Areni koje im je obećano, no nikad provedeno. Lucija Lovrić želi da se popravi stanje u državi, Ivana Plazman rješavanje pitanja zašti ćenih najmoprimaca jer se boji da bi ovdje mogla zaglaviti godinama. Jedni žele besplatan parking pred Arenom i stabilan internet jer ovaj koji imaju ne radi, što otežava stvar srednjoškolcima u online školi te onima koji rade od kuće.
Drugi priželjkuju čajnu kuhinju i rešo koji su im obećani, ali nikako da stignu pa nemaju, kažu, gdje skuhati kavu ili čaj. Treći pak sanjaju nove madrace jer su oni na kojima spavaju stari i dotrajali, no jedna je želja svima zajednička: da se što prije vrate kući.
Nije lako ni obiteljima koje umjesto u kućama ili sobama hostela svoje božićne dane moraju provesti u kontejnerima. Takvih je obitelji trenutačno, prema podacima zagrebačkog Crvenog križa, 57. I unatoč teškim uvjetima u kojima žive, skučeni u mali prostor od najviše dvadeset kvadrata, pokušavaju nekako blagdanske dane ipak učiniti posebnima. Među njima je Mirko Jurin iz Markuševca koji sam stanuje u kontejneru smještenom u dvorištu kuće.
Okititi svoj prostor ne namjerava, a bor će ukrasiti u sjećanju na svoju pokojnu majku. I kaže nam, iskreno, za slavlje nije
baš raspoložen. Jer nije lako biti veseo kad grijanje zbog visokih računa za struju može koristiti samo povremeno, a zbog nedostatka tuša higijenu obavlja samo kad posjeti brata. No odbija da ga teže životne okolnosti “bacaju” u depresiju.
– Razmišljao sam jednostavno preskočiti Božić zbog svega što mi se u ovoj godini dogodilo. Ali bit ću optimističan pa ću pokušati ipak da ga provedem okružen dragim ljudima – kaže nam Jurin.
Poklon paketi za djecu
Duh ne gube ni druge obitelji koje su prošle “sito i rešeto” pa su neki unatoč svemu ipak okitili svoje skromne prostore i svake nedjelje palili adventske vijence. Nitko od njih neće biti prepušten sami sebi u ovim blagdanskim danima, poručili su nam predstavnici gradskih četvrti u kojima obitelji žive, jer se za njih brine gradski Crveni križ.
Kako objašnjava Krešimir Kompesak, predsjednik vijeća gradske četvrti Podsljeme, nedavno je podijeljeno stotinu paketa pomoći svim potrebitim obiteljima stradalima u potresu s tog područja.
– Među njima su bili i paketi za obitelji koji žive u kontejnerima na 18 različitih adresa. Radi se o prehrambenim namirnicama poput brašna, ulja i ostalih stvari da ne ostanu gladni – objašnjava Kompesak, a njegov “kolega” iz Gornje Dubrave javlja da je upravo završio s podjelom dječjih paketa svim obiteljima iz kontejnera. Da će uskoro doći pomoć, obećali su iz Crvenog križa Zagreb.
– Za 57 obitelji stradalih u potresu koje koriste stambene kontejnere Crveni križ će, u suradnji s Gradskim uredom za mjesnu
samoupravu, darovati po paket osnovnih dugotrajnih prehrambenih proizvoda dovoljnih za mjesec dana korištenja prosječne četveročlane obitelji – govore nam.
Pomoć je jučer stigla i u hostel Arena gdje je gradonačelnikova zamjenica Olivera Majić podijelila pakete Crvenog križa te poklon-bonove od 200 kuna, a svako je dijete dobilo dodatni poklon-bon u jednakom iznosu, koji mogu potrošiti u jednom trgovačkom centru, te poklon-paket Kraša. Međutim, svima onima koji već devet mjeseci žive izvan svojih domova najveći bi poklon, kažu, bio što skoriji početak obnove Zagreba.
Uvijek mogu biti podstanari kao i večina Zagrepčana. Ne razumijem zašto bi svi stanovnici plaćali obnovu privatnih kuća, šta su onda oni koji su plaćali osiguranje budale.