Odjeću, uspomene, igračke, obiteljske dragocjenosti, knjige, fotografije... potrpali su nakon udara od 5,5 stupnjeva po Richteru prije šest mjeseci u kofere i torbe te se preselili u Studentski dom Cvjetno naselje, a sad se opet moraju pakirati pa ne čudi da im ta spoznaja stvara nove bore na brigom izmučenim licima. No, od 246 stanara koliko ih je i dalje u Cvjetnom, za idući tjedan najavljeni premještaj u gradski hostel Arena najviše stresa stvara roditeljima školske i predškolske djece.
Ne može sama tramvajem
U naselju je još dvadesetak obitelji, a gotovo četvrtinu čine samohrane majke. I dok roditelji svakodnevno razgovaraju o problemima koji ih muče na klupama ispred paviljona, djeca uz ciku trčkaraju dvorištem Cvjetnog. No, Nadi, učenici drugog razreda potresom oštećene Osnovne škole Ivana Merza, nedostaju prijateljice iz razreda. Još nije krenula na nastavu jer njezina majka Martina Spajić, objašnjava, čeka preseljenje u hostel te prijavu kako bi je upisala u bližu školu na Laništu.
– Potres nam je prije šest mjeseci zaustavio život. Sad bismo se trebale seliti u hostel, ali ne znamo koliko ćemo ondje ostati. A dok ne dobijem tu informaciju, ne želim upisivati kćer u novu školu da bih je za nekoliko mjeseci opet nekamo selila – govori samohrana majka, inače kuharica. Na poslu mora biti u šest, a malena bi, ističe, onda sama morala u školu u Varšavskoj.
– Tko će je voditi? Nemamo auto, a ona ima osam godina i sama ne može u tramvaj – očajna je Martina. Njezin susjed Boris ima dva školarca, a mlađi je učenik sedmog razreda.
– Kada odemo u hostel, do škole u centru trebat će mu više od sat vremena, no molio me da ga ne ispisujem. Rekao je da će sam ići tramvajem i busom – govori zabrinuti otac. Njihov dom ima crvenu naljepnicu pa im je odobrena mogućnost subvencioniranog smještaja, no već nekoliko mjeseci obilazi grad uzduž i poprijeko u potrazi za stanom.
– Danas sam prošao deset kilometara. Novi Zagreb, Malešnicu, Črnomerec... Bez uspjeha. Stanodavci ili traže polog i najamninu u iznosu koji ne mogu platiti ili čim čuju da sam na državnoj subvenciji, lijepo mi se zahvale – opisuje Boris svakodnevne probleme. Dijeli ih i tata Mislav Dodig, čija je kći Lucija također krenula u sedmi razred škole u centru.
– Plaćam jednom prijatelju da je svako jutro vozi. Kada se preselimo na Lanište, više će me to i koštati – kaže.
Zbog situacije sa školom, tri obitelji su se, doznajemo, vratile u potresom oštećene domove. Na to se odlučila i samohrana majka Silvija Bedeničar.
– Sin mi ide u osmi razred i ne želi u drugu školu pa smo se vratili kući na Kozjak. Neću dopustiti da svaki dan putuje dva sata do škole na Jordanovcu. Dnevna soba, kuhinja i kupaonica su donekle sigurni, sve je na struju, pa će biti O.K. – odlučna je.
Samo da nam je hladnjak
Primjećuju roditelji u Cvjetnom da sve to ostavlja psihičke posljedice na njihovu djecu. Starija se djeca, kažu, povlače u sebe, a probleme, ističe Džana Kahteran Hodžić, majka male Erne, osjećaju i vrtićanci. Zanima ih stoga koliko će dugo boraviti u hostelu Arena, odnosno hoće li ondje biti do kraja školske godine, no službene odgovore ne dobivaju. Mnoge brine i kvaliteta života u budućem smještaju.
– Sobe u hostelu, primjerice, nemaju hladnjak, a moram negdje držati mlijeko za malu. Čula sam da će nam nabaviti televizore, no oni nam ne trebaju, bolje da dobijemo hladnjake – napominje Kahteran Hodžić.
