Zagrebački James Dean. Tako su prozvali mladića s fotografije koja je osvanula u Facebook-grupi "Zagreb – kakav je bio nekada" i izazvala oduševljenje.
Najesen otišao na zanat
Snimljena je davne 1957., a na njoj je Ivan Jurković, koji je tada, kao petnaestogodišnjak, bio jedan od prvih kolportera Večernjeg vjesnika, preteče Večernjeg lista, koji se nakon nešto manje od dvije godine izlaženja ujedinio s Narodnim listom te su nastale novine pod nazivom po kojemu ih znamo već više od šest desetljeća. Danas osamdesetogodišnjem Zagrepčaninu to je bio i prvi posao, prisjeća se i da je list počeo izlaziti ljeti, a za distribuciju su tražili kolportere koji bi ga prodavali na nekoliko gradskih lokacija.
– Nisam imao konkurencije među kolporterima jer su nas rasporedili na više mjesta. No bio sam glavna konkurencija kiosku na Glavnom kolodvoru jer je gotovo svatko tko je prošao pored njega imao novine u rukama, a prodavaču nikako nije bilo jasno otkuda im – govori Jurković.
Na ruti od Masarykove preko Gajeve ulice do Glavnog kolodvora, kaže, radio je dva mjeseca, po dva sata dnevno, a za to bi vrijeme prodao oko 200 primjeraka. Kada mu se više nije dalo hodati ili stajati na suncu, dodaje, ušao bi u vlak i u nekoliko minuta prodao sve što mu je ostalo. A onih dana kada su se u bivšoj državi igrale neke važne utakmice, prodao bi čak i po 500 primjeraka, i to bez puno muke.
Deset jugoslavenskih dinara, što je danas manje od 90 lipa, stajale su tada novine, a on bi dobivao dva. Pa kaže da mu je to bio posao s najboljom zaradom u životu, a jednostavno se izračuna kako je u dva sata posla zaradio 400 dinara, odnosno gotovo 35 kuna. Sve je pak, dodaje, trošio na kinoulaznice, koje su tada stajale oko 20 dinara, a filmove je gledao s prijateljima. U jednoj su večeri, kaže, znali promijeniti i nekoliko kina, a najpoznatija su bila Balkan u Varšavskoj, Sloboda na Tuškancu, Kozara u Ilici i obližnja Lika te Zagreb na Cvjetnom, tada Trgu bratstva i jedinstva.
Iako su ga danas prozvali zagrebačkim Jamesom Deanom, djevojke mu, dok je radio kao kolporter, priznaje, nisu prilazile, a kao tinejdžer bio je vrlo zaljubljive prirode.
– A znate kak je to nekad bilo, svi smo to prolazili. Nisam bio sretne ruke jer one koje su se meni sviđale, ja njima nisam i obrnuto – govori.
Majka ga je, ističe, podržavala u kolporterskom poslu, iako je od samog početka govorila da je to kratkog vijeka te ga je na jesen iste godine "natjerala" da ode na zanat.
– Nisam bio dobar učenik i mama nije htjela riskirati i slati me na daljnje školovanje. No kada sam otišao na zanat u školu učenika u privredi, ondje sam bio najbolji đak – kaže Jurković pa dodaje kako se tada opredijelio za stolarstvo te specijalizirao maketarstvo. Kako su u to vrijeme bili popularni plesnjaci, nije propuštao ni odlaziti do Tucmana.
– Djevojke su uvijek bile dotjerane, a mi dečki, kako nismo svi imali kod kuće sakoe i kravate, presvlačili smo se ispred jer bez toga nisi mogao ni ući – prisjeća se s nostalgijom, posebice večeri 1. svibnja 1961., koja mu je promijenila život jer je tada upoznao svoju suprugu Mirjanu.
Nakon vojske, u koju je pošao dvije godine kasnije, zaposlio se kao dekorater u Dubrava filmu, današnjem Jadran filmu, gdje je radio na brojnim filmovima, kao što su "Winnetou", "Pustolov pred vratima", "Carevo novo ruho" te "Romul i otmica Sabinjanki", u kojemu je čak i statirao, uz bok slavnom Rogeru Mooreu i Jeanu Maraisu. Kao dekorater scene četiri je godine radio i u Hrvatskom narodnom kazalištu, a razdoblje od 1969. do mirovine 2007. proveo je u Zagrebačkom kazalištu lutaka, gdje je sredio i arhiv.
Istraživao Mažuraniće i Brliće
Nikada se iz rodnog Zagreba nije selio jer ga, kaže, ne bi mijenjao ni za što. Danas živi u Novom Zagrebu sa suprugom, s kojom ima kćer Tatjanu, koja mu je rodila jedinu unuku Mateu. Strastveni je filatelist, a time se počeo baviti kada je, priznaje, supruzi "zaplijenio" njezin album. Ima više od 150.000 markica, a neke je posložio u albume i izlagao na brojnim izložbama diljem svijeta. Tako je prije 15 godina u Španjolskoj osvojio srebrno odličje za zbirku markica s umjetničkim djelima Picassa, kojih ima 270, a prije osam je godina, u povodu 100. obljetnice početka Prvog svjetskog rata, postavio i izložbu u knjižnici na Knežiji.
Prije pet je godina pak, za 100. obljetnicu rođenja Nedjeljke Nede Brlić, najmlađe kćeri slavne književnice Ivane Brlić Mažuranić, postavio izložbu s originalima korespondencija i fotografija Mažuranićevih i Brlićevih, koje su rezultat njegova dugogodišnjeg istraživanja tih dvaju obitelji. I svojevrsnu je Bibliju, kaže, izradio od izrezanih i zalijepljenih originalnih citata te je ilustrirao bogatom zbirkom markica, a to što mu se kći rodila na sam Božić inspiriralo ga je za izložbu "Božić cijeloga svijeta". Danas je, dodaje, i predsjednik Hrvatskog filatelističkog društva u Zagrebu, osnovanog davne 1896. godine, s čijim se članovima povremeno sastaje u prostorijama Mjesnog odbora u Palmotićevoj.
