Lijep i sunčan nedjeljni dan bio je idealan za održavanje 23. Zagreb maratona. Idealan jer nije bilo hladno, nije padala kiša, nije puhao jak vjetar kao prethodnih godina. A na startu je bilo 12 000 trkača. Jasno, najveći dio nastupio je u utrci građana, a za polumaraton i maraton bilo je ukupno prijavljeno 3000 atletičara i atletičarki sa ugrađenim čipovima.
Na Trgu Bana Jelačića tog jutra gužvu su “pojačali” svi oni koji su se željeli slikati s orginalnim trofejem namjenjem pobjedniku nogometne Lige prvaka.
Za okladu dobila večeru
- Sad kad sam s klincima obavio slikanje malo sam pogledao završnicu maratona. Bilo mi je malo žao gledati iscrpljene trkače koji su ulazili u cilj. Fakat je taj maraton naporan sport - rekao je Josip Vragek, vlasnik privatne tvrtke u Zagrebu.
Nakon utrke na pet kilometara u kojoj su pobijedili Mađar Gregor, te Srplinja Stolić, građani su pohitali u obližnje kafiće na Cvjetnom trgu i Tkalči kako bi se okrijepili. U jednoj skupini sjedila je djevojka sa medaljom oko vrata.
- Kladila sam se sa dečkom da ću uspjeti istrčati pet kilometara. Nije mi vjerovao i sada mora platiti večeru u restoranu kojeg izabarem. Zato mi je ova medalja važna i imat će posebno mjesto u mojoj sobi - istaknula je Marija Terezić, studentica Ekonomskog fakulteta.
Koliko je bilo lako ili teško trčati ispričala nam je hrvatska rekorderka Lisa Nemec.
- Trčala sam minutu slabije od rekorda, ali sam na kraju zadovoljna. Prošle godine u ovo vrijeme bila sam u top formi. Sad nisam jer se pripremam za maraton koji ću trčati na Havajima za dva mjeseca. To će ujedno biti i moj zadnji nastup ove godine - rekla je Lisa Nemec, pobjednica ženskog polumaratona.
Ah, to podnevno sunce...
Njoj sunce nije smetalo.
- Bilo je toplo, ali za polumaraton to nije tako bitno jer se trči sat vremena. Toplo vrijeme puno je više smetalo maratoncima. Moram još jednom pohvaliti zagrebačku stazu. Sa malo boljom organizacijom i malo većim nagradnim fondom ovaj maraton može postati vodeći u ovom dijelu Europe - rekla je Lisa.
Nije djelovala umorno. Možda je mogla trčati i maraton.
- Mogla sam, ali se bojim da me noge ne bi slušale - zaključila je naša najbolja maratonka.
>> Maraton u spomen na velečasnog Ivana Burika ubijenoga tijekom Domovinskog rata
Gdje je Kenijac?