Jurišićeva je do 1878. godine nosila ime Puževa ulica, a protezala se od Petrinjske do Vrtlarske, odnosno današnje Palmotićeve. A ime po ovom mekušcu su joj nadjenuli zato što je bila najpoznatija po branju najboljih puževa u gradu. Bilo ih obilje zato što je jednim dijelom ulice nekad tekao potok Medveščak iz kojeg su se napajala i okolna polja. Za što su ih točno koristili nije poznato, no sudeći prema drugim povijesnim izvorima, nekad su bili hrana radnika i siromaha, a danas su pak luksuzna i skupa delikatesa.
- Tijekom 18. i početka 19. stoljeća bila je tek zavojiti puteljak, kojim je djelomice tekao potok Medveščak napajajući okolna polja i vrtove. Naime, na čitavom prostoru između današnje Jurišićeve, Petrinjske i Draškovićeve ulice prostirale su se obrađene poljoprivredne površine. Tu su, prema pisanju povjesničara Franje Buntaka, imali vrtove, polja i oranice stanovnici Vlaške ulice, pokoji kanonik, a u prvom redu cehovi krznara, remenara, sedlara, krojača i postolara. Većina današnjih ulica bile su tek obični putovi koji su prolazili kroz obrađena polja i vrtove. Tako se primjera radi, Palmotićeva ulica u povijesnim izvorima spominjala kao „javni put koji služi za vrtove“ ili „put koji prolazi kroz zemlje“, a Draškovićeva ulica kao „put koji vodi k Savi“ - piše hrvatski povjesničar umjetnosti, Krešimir Galović.
Osim po puževima, bila je poznata i prema nesnosnom smradu koji se širio iz gradske klaonice, koja se tamo nalazila do 1864. godine. Puževa ulica postoji i danas, samo što se nova Puževa nalazi kod Remetinečke ceste na Kajzerici, u blizini Hendrixovog mosta.
- Prva državna zgrada, koju danas koristi Hrvatska pošta, izgrađena je 1901. godine uz Glavni željeznički kolodvor, a godinu dana poslije započinje gradnja zgrade Pošte u Jurišićevoj ulici. Jurišićeva je danas poznata kao Građevinske radove na zgradi u Jurišićevoj 13 izveli su zagrebački obrtnici Greiner i Varoing te neka ugarska poduzeća. Useljenje u secesijsku zgradu, tada dvokatnicu, započelo je 29. kolovoza 1904. godine. Tijekom prve polovice 20. stoljeća, izvršeno je nekoliko adaptacija i rekonstrukcija, sve do 1958. godine kada zgrada dobiva današnji izgled - piše fotograf Ivan Klindić na svom blogu posvećenom metropoli.
