Svetoklarska ulica, žila kucavica najvećeg novozagrebačkog kvarta, golema je, prljava i sa svih strana izbušena tržnica nekretnina. Ondje trenutačno cvjeta najveći nekretninski biznis u Hrvatskoj. U prašnjavim iskopinama radnici, većinom stranci, vuku kabele, nose šutu, održavaju mir u prometu i suživot na divljem sjecištu sela i grada. Stanovnici Svete Klare, njih nešto više od 11 tisuća prema posljednjem popisu 2021., sve glasnije negoduju. Umjesto mirnog urbaniziranog sela, koje je povoljnom cijenom stambenih kvadrata privuklo prvi "useljenički" val uoči velike krize 2008. i reklamiralo se kao idealan prostor za mlade obitelji, Klara sve više postaje mjesto u kojem je nemoguće živjeti i nova najkritičnija točka glavnoga grada. Ovdje Zagreb doslovno puca po šavovima.
Negdje blizu Mađarske...
Mir je samo noću, kad megagradilište utihne, a prugom prolaze tek kamioni Klare, slavne pekarne koja je simbol prvog pravog vala urbanizacije života južno preko Save koji počinje pedesetih godina prošloga stoljeća. Gradi se tada Brodarski institut, 1956. godine, na svoju današnju lokaciju dolazi Zagrebački velesajam, a gradnjom Mosta slobode osiguran je osnovni prometni preduvjet ostvarenja povijesne zamisli tadašnjega zagrebačkog gradonačelnika Većeslava Holjevca o proširivanju grada na drugu obalu rijeke.
Stara se sela sve brže urbaniziraju, ali Holjevčevu ideju ne slijedi razvoj infrastrukture danas. O kolikom je problemu riječ, može se doznati čak i na službenim stranicama Grada Zagreba, koji o ovom kraju navodi: "Raštrkanost naselja na relativno velikom prostoru i njihov nagli i uglavnom stihijski rast tijekom devedesetih godina prošloga stoljeća, uz ispresijecanost prostora mnoštvom važnih prometnica, pred Gradsku četvrt Novi Zagreb – zapad stavljaju velike probleme u gradnji komunalne infrastrukture i uređivanju naselja."
Mjestimice je u Klari potpuni mrak, nedostaje rasvjete, no to je i logično jer nema još ni pristupne ceste: ponegdje su zgrade samo razbacane po njivama i kukuruzištima, koji su donedavno ovdje bili prevladavajući pejzaž. Još nema ulice, ali kućni broj je tu. Jedan od malobrojnih domicilnih stanovnika u Svetoklarskoj, dok mete ulaz na veliko imanje, govori nam kako je u nizu ostalo samo četiri-pet domaćih obitelji.
– Klarinjani su većinom postali milijarderi i otišli su u okolna sela, ondje sada žive i napravili su goleme kuće. No što sve to vrijedi kad ovdje više nikad neću čuti svoj kaj – kaže.
Dok stoji pred pragom svoje kuće, zaglavljen gradilištima sa svih strana, ljudi preko puta ulice zastaju, propitkuju, cjenkaju se doslovce.
– Da, cijena mu je 2200 po kvadratu, ali bez priključka za vodu – vrti glavom naš sugovornik i upire prstom prema ploči investitora. I zaista, nadzornik gradilišta pod velikim stresom prilazi nam dok fotografiramo razna čuda arhitekture, parkirališna mjesta iscrtana preko nogostupa i balkon koji strši poviše autobusne stanice.
– Imam ljude useljene, a nemam priključke za vodu. Recite mi kako je to moguće – govori.
Na vrhu zavoja stoji manja zgrada, a jedan od sretnih kupaca imat će dnevni boravak gotovo na cesti, dok megakompleks koji se upravo dovršava na samom prijelazu preko dvostruke pruge, bez daljnjeg najkritičnijoj točki i najvećem prometnom problemu Svete Klare, prijeti potpunim kolapsom. Nepoznanica je kako će novouseljeni stanari iz garaže izići direktno na vječno blokiranu cestu.
– Ovdje nam prolaze životi – kažu stanovnici Klare, sve aktivniji i po raznim grupama na društvenim mrežama, gdje se mogu pronaći i svakodnevni izvještaji o stanju na pružnom prijelazu. Od ulaza u naselje s remetinečke strane duž Utinjske i Svetoklarske ulice, gdje je trenutačno najveći pritisak, vozeći se automobilom izbrojili smo 47 uspornika raznih proporcija i stilova gradnje, rupa ili kanala, a jedna gospođa kazala nam je kako je u dvije godine na amortizere potrošila više od pet tisuća eura. Ljude s vrtovima pokosili su stanari s vrtnim kućicama na parkiralištu pokraj ekološki razvrstanih kontejnera za smeće.
– Ovo je nepovratno devastirano, nažalost. Ja sam dio vala koji ovdje živi od prve krize, kao student s dugim stažem nisam vidjela smisla u podstanarstvu, nekako smo se skrpali, ali onda je buknula kriza, banke su podivljale i kredit više nije bio kredit, nego ropstvo. Cijene su pale, 1300 eura po kvadratu, bila je to 2009. dobra cijena za stan u Klari. Sjećam se kako su me prijatelji zezali tada da živim negdje blizu Mađarske – kaže nam stanovnica Mrkšine ulice, najdulje u Klari, koja je razgranata poput labirinta, s odvojcima razbacanim bez smisla i reda. Sve je teže snaći se i probiti se do bilo kakvog izlaza koji vodi prema centru grada.
Stanovnici kvarta dvaput većeg od Trnskog cijeli su dan zarobljeni između dvije rampe i bore se za svaki metar prostora. Isto je stanje i na tržištu.
– Trenutačno na tržištu nedostaje novogradnje i golema je potražnja za zemljištem, kojeg također nedostaje i u Svetoj Klari. Sada je to područje, koje prije nije bilo urbanizirano, glavna točka širenja grada. Pritisak kontinuirano raste, potres je samo dodatno potpomogao migraciji stanovništva u Novi Zagreb, a to praktično znači u Klaru, ona se mijenja u srži i vidljivo je da infrastruktura i GUP ne podržavaju ovakav nekretninski bum i izgradnju – govori Boro Vujović, direktor Opereta nekretnine.
Više od zagrebačkog potresa na razvoj kraja, tvrdi taj stručnjak, utjecao je dolazak Infobipa, koji je prije dvije godine u Utinjskoj ulici dovršio svoj najveći inovacijski centar u svijetu. Jedna je to od najmodernijih zgrada u Europi, a upravo na cesti kod sjedišta najpotentnije hrvatske kompanije uočili smo kako su linije kolnika od devastacije na različitim visinama. Slika kompleksa budućnosti teškog 150 milijuna kuna usred neizgrađenog okoliša Svete Klare možda je najočitiji simbol preobražaja jednoga kraja. Ili njegova potpunog nestanka.
"Snažna globalna ekspanzija pokrenula je gradnju hibridne zgrade u Zagrebu, a odabrali smo dobro infrastrukturno povezanu lokaciju na južnom rubu Zagreba. Riječ je o području sa stambenim zgradama niže gustoće izgrađenosti u kojem izostaje artikulirani javni prostor, ali i priroda. Zgrada je zato zamišljena kao samodovoljni organizam koji osigurava svojim zaposlenicima sve što im je potrebno tijekom radnog dana, pa i izvan njega", objavili su iz Infobipa prilikom realizacije projekta.
Kvadrat dosegnuo 2500 eura
Cijene kvadrata rastu, a Vujović uvjerava kako se trenutačno kreću oko 2500 eura. Iz naselja pak nema autobusne linije prema Glavnom kolodvoru, a jesu li u planu kakva rješenja, upitali smo predsjednika Vijeća gradske četvrti Novi Zagreb – zapad Tomislava Vukoju.
– Problem je pružni prijelaz Mrkšina ulica – Horvatova. Zbog čekanja na pružnom prijelazu uslijed prolaska vlakova bilo bi nemoguće održati vozni red – ističe on.
Da je razvoj željeznice ključan korak u razvoju prometne infrastrukture, više je puta rekao i zagrebački gradonačelnik Tomislav Tomašević, koji uz pomoć nadležnog Ministarstva prometa te Europskih kohezijskih fondova želi, kako je kazao, što prije početi realizaciju projekta, a prioritet je gradnja željezničke obilaznice te gradnja pruge za vlak do zračne luke. Sve to obećao je i Milan Bandić.
Pa dajte pogledajte fotke koja je to tragedija od "ulice" sa poktpanim asfaltom i bez ijednog drveta i grma oko zgrada. To je taj "urbanizam" bez ikakvog plana razvoja kvarta - investitor kupuje česticu i radi šta hoće, a planiranje na razini kvarta/naselja ne postoji. Sv.Klara = favela