Čemu ovaj naslov ako nije razjašnjeno zašto Grad želi zadržati i više od 30% ambulanti opće medicine u svojem nadleštvu. Što uopće znači "zadržati u svojem nadleštvu", tj. što stoji iza toga? Dragi novinari a i čitatelji, znate li daa u našim domovima zdravlja postoje dvije vrste liječnika opće medicine, kao i dvije vrste stomatologa, ginekologa i pedijatara. Jedni su koncesionari , prijašnji zakupci, a drugi su "tzv" domski liječnici. Rade vrata do vrata, odnos prema pacijentima je isti, način rada isti,, broj pacijenata i struktura pacijenata -ista. Ali zato plaće nisu iste. Dok koncesionar radi za sebe, dotle domski liječnik radi za Dom zdravlja i ima realno daleko manju plaću od koncesionara. Domski lječnici su roblje Domova zdravlja, Ministarstva zdravlja, jer rade za njih. Na osnovu njihovih glavarina, dijagnostičko terapijskih postupaka financiraju se domovi zdravlja. Dok koncesionarima novac koji zarade dijagnostičko terapijskim postupcima, popularno zvanim DTP postupcima, ide direktno na njihov račun, dotle novac zarađen DTP postupcima od strane domskih liječnika, ne ide njima u plaću (po određenom postotku-kao kod koncesionara), već direktno Domu zdravlja. Hebrang je 1997. uveo privatizaciju u primarnu zdravstvenu zaštitu, ali kad su vidjeli koliko novca odlazi zakupcima, već je Račanova vlada zaustavila proces zakupizacije, kao i ostale nakon nje. U Zagrebu je Bandić snažno zaustavio proces zakupizacije iako je to protivno zakonu. Time su domovi na račun rada mladih liječnika financirali sami sebe i rasterećivali gradski proračun. Nadam se da će nova vlada a možda i ova zaustaviti ovaj shizofreni trend, i odlučiti ili svi liječnici u PZZ u koncesiju ili svi liječnici natrag pod skute domova zdravlja i plaću po kolektivnom ugovoru. Iskorištavanje mladih liječnika, koje traje već gotovo 10-ak godina a o čemu nitko u javnosti ne zna, je nemoralno i nezakonito.

dakle, zašto se pacijenti sele novim liječnicima? kojim liječnicima koncesionarima ili domskim liječnicima. odgovor je domskim. zašto? zato da bi domovi zdravlja financijski bolje prošli kao i gradski ured za zdravstvo. inters pacijenata je u drugom planu, bitno je popuniti domske ambulante što većim brojem pacijenata, na uštrb kvalitete rada te na taj način preko rada najniže moguće kategorije liječnika, a to su domski liječnici (u stvarnosti vrlo savjesni i odgovorni) no realno s najmanjim pravom glasa i najmanjim primanjima, financijski obogatiti proračun domova zdravlja dok grad zagreb svojim proračunom financira kojekakve udruge i sulude projekte , istovremeno izrabljuje čitave generacije liječnika

i konačno, zašto se pacijenti sele poput kufera iz jedne ambulante u drugu (domsku). što je s tzv. mrežom primarne zdravstvene zaštite koja je pojam koji obuhvaća sve ordinacije priarne zdravstvene zaštite u RH. ne radi se ni o čem drugom već o pojmu koji predstavlja zatečeno stanje još iz SFRJ. iako županije imaju pravo i dužnost osnivati nove domove zdravlja one to ne čine ali isto tako liječnicima koji bi sami otvorili svoje ordinacije (nakon što skupe dovoljan broj potpisa potencijalnih pacijenata) HZZO otežava provođenje njihovih namjera. liječnici 1997. nisu svojevoljno otišli u zakup, to je bio befel (naredba), neki su prošli dobro, neki loše (ovisno o broju pacijenata), dakle sustav im je namenuo zakup, kao što im je kasnije nametnuta koncesija(oni koji su imali dovoljan broj pacijenata prihvatili su je objeručke) čitav je sustav PZZ kaotičan, sve je više pacijenata, posebice u zagrebu, koji se nemaju kome upisati jer je sustav zakrčen. ljudi potpisuju peticije za otvaranje novih ambulanti ali gradski ured ne reagira. kako koji liječnik koncesionar odlazi u mirovinu tako domovi zdravlja preuzimaju natrag k sebi te ordinacije i zapošljavaju u njih domske liječnike(već ranije opisan modus operandi) zakrčivanjem sustava PZZ, sve je lošija kvaliteta rada, slučajevi koji bi se trebali riješiti u odinaciji o. medicine, bespotrebno se šalju u bolnice, rastu liste čekanja. liječnici u bolnicama obavljaju poslove koji su ispod njihove razine dok liječnici u PZZ rješavaju administrativna pitanja, rade bez norme, moraju dnevno primiti i obraditi što više pacijenata( učestale su greške, gužve, ne poštivaju se-radi brzine, smjernice za propisivanje određenih lijekova, nakon čega slijedi kazna HZZO-a; opomena ili oduzimanje od plaće do 3000 kn) ovakav sustav generia niz problema koji se prelijevaju na sekundarnu zdravstvenu zaštitu, zagušuju sustav i dovode do enormnog povećanja potrošnje lijekova, etc. nitko se u ministarstvu zdravlja ne želi ozbiljno pozabaviti ovim problemom, koncesije nisu loše rješenje ali liječnike treba rasteretiti otvaranjem novih ordinacija u okviru PZZ konkreno proračun grada zagreba,koji se slobodno može nazvati imenom , "pod ostalo", jer je ogromna količina novca pokrivena i strpana u rubriku -pod ostalo, koj je sasvim netransparentna, treba i mora povesti računa o vitalnim problemima građana. problem domskih liječnika još jednom naglašavam jer njihova je pozicija najnezahvalnija, također pacijenti koji misle da je medicinska sestra ta koja odobrava i šalje u ljekarnu lijekove, varaju se, sve to mora pregledati, odobriti i kliknuti- liječnik- dakle, ništa bez njega (no svaka čast setrama koje doslovno skapavaju pod teretom telefonskih poziva) dragi novinari, pozabavite se ovim problemom, istražujte