Kada su zbunjeni nekim glazbenim stilom, ljudi ga opisuju kao jazz. A ako im je nešto slatko, kažu da je pop. Mi nismo ni jedno, a kako ne radimo skandale i počesto dosađujemo pričama o umjetnosti, uvijek je fascinantno kada nas dočeka puna dvorana – kaže klavijaturist Neven Tunjić, osnivač kolektiva Divanhana koji će četvrti put svoj jedinstven pristup sevdahu prezentirati zagrebačkoj publici.
Spojili se na akademiji
Ono što skupina nudi teško je pretočiti u riječi kada se sve svodi na samo jednu stvar: emociju. Međutim, u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog ova će globalno poznata šesteročlana sarajevska atrakcija 29. veljače predstaviti još dva iznenađenja. Prvi put u Zagrebu s njima će nastupiti nova pjevačica Šejla Grgić, a premijerno će izvesti i skladbe “Zova” i “Voće rodilo”.
– Cijelu prošlu godinu bavili smo se autorskom glazbom, objavili smo i dva singla, a sada je došao red da to odsviramo i pred publikom – otkriva Irfan Tahirović, koji je u Divanhani zadužen za udaraljke.
Nakon prve prekooceanske turneje u Kanadi, kao i brojnih rasprodanih koncerata po cijeloj Europi, posebno im je drago, kažu, što se vraćaju na “svoj teren”, kod domaćih ljudi koji srcem razumiju što sevdalinka doista jest. Zagrebačka publika nikad ih nije iznevjerila, a poziv u Lisinski smatraju vrhuncem umjetničkog pristupa karijeri jer je danas, govore, postati i ostati kvalitetan glazbenik iznimno težak posao.
– Glazbena industrija nameće trendove, ali onda u umjetničkom pogledu postajete mrtvi. S druge strane, da biste dobili publiku, morate raditi nešto originalno, a bez medijske propagande to je teško pa onda na površinu isplivaju ili ekstremni fenomeni ili oni koji su pod svjetla reflektora došli preko jeftinih priča ili skandala. Mi nismo fenomeni niti smo jeftini pa nam je drago da ipak imamo publiku – kaže Tunjić, čiji bend neobičnog imena uspješno plijeni pozornost od 2009. godine, kada je oformljen na Muzičkoj akademiji u Sarajevu.
Ova se “glazbena obitelj” školovala punih 17 godina i nikada im nije palo na pamet pristati na “nemoralne ponude”. Jedino što žele jest oživiti tradicionalnu glazbu Bosne i Hercegovine te ispripovijedati stare priče na nov i unikatan način. Iako njihov izričaj mediji često opisuju kao neosevdah, Tunjić se s time baš i ne slaže.
– Sevdah je glazba kojoj se ne zna autor, nastala je u narodu. Sve što je nakon toga skladano naziva se starogradska i novokomponirana glazba suvremenih autora koji pišu u duhu tradicije. Mi živimo i stvaramo ono što nazivamo Divanhanom – zaključuje klavijaturist koji se nada da će jednog dana i njihove pjesme biti zapamćene kao narodna glazba.
Jedinstveni glazbeni mozaik
A tijekom tog puta članovi benda rado bi surađivali i s brojnim hrvatskim autorima koje cijene.
– Među njima su Josipa Lisac, Damir Urban i Gibonni jer je svaki od njih specifičan na svoj način. Oduvijek smo željeli snimiti i pjesmu s Oliverom Dragojevićem jer on je za nas dalmatinski sevdalin – složili su se glazbenici koji su do danas održali više od 300 koncerata i objavili četiri albuma u namjeri da stvore glazbeni mozaik koji će ovi prostori još dugo pamtiti.
