Krasna crnooka Samoborka pojavila se na prozoru svoje sobe na prvom katu kuće.
I “pokosila” Ilirca koji se našao na glavnom trgu. Oborila ga je munja iz njezinih očiju. Tako je barem zapisao Stanko Vraz u “Đulabijama”, koje je posvetio svojoj neprežaljenoj Ljubici. I u tom trenutku, u jednom susretu, završila je ljubavna priča Vraza i Julijane Cantilly, kćeri bogatog trgovca.
A otac ni da čuje
S istog prozora na glavni samoborski trg danas gledaju djelatnici javnobilježničkog ureda, u kojem, sasvim slučajno, radi jedna – Ljubica. Na prošla vremena podsjećaju tek kopije starih dokumenata koje vise na zidovima, među njima i račun iz dućana koji je nekad bio u prizemlju. Autohtone su i drvene stepenice kojima se Julijana penjala do sobi služinčadi u potkrovlju.
– Velika je to ljubav bila. A nisu se ni pipnuli, samo su se gledali – zna već napamet svaki Samoborac priču tamošnjih Romea i Julije. Kao i u Shakespeareovoj tragediji, njihovu je ljubav priječio inat roditelja, odnosno Julijanina oca Antuna Cantillyja, koji nije htio ni čuti za siromašnog pjesnika. Našao joj je para: Eduarda Englera, imućnog trgovca iz Ljubljane.
– Morao je to biti čovjek iz iste klase – reći će Josip Prudeus, samoborski pjesnik koji je pokrenuo i pjesničke susrete posvećene “Vrazovoj Ljubici”. A o njima je napisao i operu.
– Njihova priča ista je kao ona iz Verone. Taj talijanski gradić godišnje posjete milijuni, i Samobor bi trebao ulagati u brend naših Romea i Julije – kaže Prudeus.
Stihovi za udanu ženu
Nije se slučajno Vraz našao baš u Samoboru, okupljalištu Iliraca. Samo malo dalje, u današnjem muzeju, nekad kući Ferde Livadića, okupljali su se Petar Preradović, Dragutin Rakovac, Ljudevit Gaj. Gaj je bio i ujak nesretne Julijane, pa je često navraćao k sestri Ivani, njezinoj majci.
– U kuću Cantillyjevih Gaj je 1835. preselio i svoju majku iz Krapine – kaže samoborska kroničarka Ivanka Brekalo.
Nekad jedinstvena kuća s vremenom je rasprodana, a vlasnici izmijenjeni. Osim javnog bilježnika, u potkrovlju stan ima i Dražen Ćosić.
– No, tek ga trebam obnoviti, morat će pričekati bolja vremena. U vrijeme dok je Julijana ovdje živjela nije bilo balkona – ističe D. Ćosić.
U raskošnoj je kući Vrazova Ljubica i umrla u 30. godini od raka. Možda bi, da se udala za Vraza, dulje i poživjela. No, tada ne bi bilo “Đulabija”. Koje ne bi bile ni tako žarke da ih Vraz nije napisao – udanoj ženi.
Hm, kad je zabranjeno voće, ako je i otrovno, - ukusno je. Ko je probao, ima osmijeh na licu nakon trovanja. Ljubav je centar svijeta. Sve ostalo je materijalizam.