Skrivena na obroncima Medvednice, okružena zelenilom i daleko od gradske vreve. Čarobna je to bila lokacija za 350 parova koji su se vjenčali u kapelici Majke Božje Sljemenske Kraljice Hrvata, u kojoj se i krstilo 480 djece te je na nedjeljnim misama, a posebice na polnoćkama, puna vjernika. Rijetki, međutim, znaju kakvo blago skriva taj jedinstveni spomenik hrvatske baštine. Crkva na Sljemenu koja je remek-djelo novohrvatskog stila posebna je i zbog priče o tome kako je nastala i zbog toga što je “satkana” od ruku domaćih radnika, ali i materijala.
Denzlerovo “malo čudo”
– U njoj se zrcali cijela naša umjetnost, kultura, povijest i vjera. Antun Gustav Matoš rekao bi da je ona izraz plemenite i bogate duše cijele nacije, odnosno Kroacije – ističe župnik Franjo Korade, pod čijim je “okriljem” šest godina, a ovoga mu ljeta baš istječe “mandat”.
Povod za gradnju kapelice, dodaje, bilo je to što su se 1925. slavili povijesni jubileji, 1000. godišnjica hrvatskog kraljevstva i 1300. obljetnica pokrštenja Hrvata. No tek šest godina kasnije Marijina kongregacija građana i radnika uz svetište Srca Isusova u Palmotićevoj počela je prikupljati priloge za gradnju, brigu za realizaciju projekta tada je preuzeo isusovac Josip Müller, a 1932., za gradonačelnika Vjekoslava Heinzela, zagrebačko je poglavarstvo darovalo zemljište.
– Idejna zamisao i izvedbeni nacrti djelo su arhitekta Jurja Denzlera, pod čijim su nadzorom izvođeni radovi. Gradilo se s velikim zanosom pa je kapelica do rujna bila pod krovom, a tada je pomoćni zagrebački biskup dr. Dominik Premuš u šumi pokraj nje slavio i prvu misu. Prva misa u kapelici, pak, bila je polnoćka iste godine – govori župnik.
Denzler ju je zamislio kao spomenik novohrvatske arhitekture, da je izvana slična prvim crkvicama u Dalmaciji, a unutrašnjost da je bogata motivima prve kršćanske umjetnosti na našem tlu.
– Drugi svjetski rat osiromašio je narod i kapelica je ostala nedovršena. Zato je tadašnje Ministarstvo nastave i bogoštovlja obavilo završne radove, poput oblaganja zidova bizečkim kamenom. Stavili su i pod od kamena iz Reštova te fresko-slike – nabraja svećenik, dodajući kako je potom prvi neumorni čuvar crkvice, a po završetku gradnje i župnik, bio isusovac Slavoljub Edo Jelinek.
Misnice časnih sestara
Sljemenska je kapelica i životno djelo kipara Radoja Hudoklina, koji je uredio unutrašnjost.
– Na zidovima je reljef u orahovini u bizantsko-ravenskom stilu iz 13. stoljeća, odnosno Bogorodica s djetetom. Grbovi na stropu od slavonske su hrastovine, a milostinjar i zidna zvona od bronce, s hrvatskim pleterom. Oltar je od bračkog kamena s reljefnim likovima svetaca, a vaze su od crvene zemlje s Petrove gore – objašnjava župnik Korade.
Freske su radovi slikara Gabrijela Stupice. Ona lijevo od ulaza prikazuje Krista u hrvatskoj povijesti, a desno je Majka Božja s Isusom u vjeri i životu naroda. Zidovi su usto obogaćeni vitrajima i srebrnim mozaikom sa zlatnim zvijezdama, a onaj na luku iznad oltara prikazuje 12 anđeoskih glava i izradila ga je zagrebačka tvrtka “Ivan Marinković”. Svijećnjaci i zvona stigli su iz ljevaonice “Kv. Lebiš”, a crkveno ruho i posuđe, poput srebrnog kaleža, ručni su rad.
– Misnice i drugu odjeću izradile su časne sestre svetoga Križa iz Đakova i milosrdnice iz Zagreba – zaključuje župnik Korade.
