“Dedo ubrao na Karpatima u I. svjetskom ratu”, natpis koji stoji uz sprešani cvijet star više od stotinu godina.
Ili ručno rađena razglednica koju je pismoslikar iz Maksimira poslao svojoj supruzi s bojišta. Predmeti koji otkrivaju samo dio sudbina zagrebačkih vojnika za I. svjetskog rata našli su se u nedavno predstavljenoj monografiji koja prati izložbu “Odjeci s bojišnice”, koja je od prosinca prošle do ožujka ove godine bila postavljena u Muzeju grada Zagreba. Izložbu i monografiju ravnatelj MGZ-a Vinko Ivić i viši kustos Kristian Strukić pripremili su za manje od godinu dana. Za monografiju su okupili 15 povjesničara, povjesničara umjetnosti i drugih stručnjaka, koji svaki u svom području već godinama istražuju I. svjetski rat.
Žene “sestre bolničarke”
– Iako Zagreb nije bio na bojišnici, odjeci s bojišnice osjetili su se svuda, stoga smo u monografiji, kao i na izložbi, prikazali sve aspekte rata – gospodarske, društvene, vojne, lica rata, humanitarne akcije, gradske ulice, sve što je bilo u funkciji rata – kaže ravnatelj Ivić te dodaje da I. svjetski rat dosad nije mnogo istraživan. Iako je izložba imala nekoliko atraktivnih predmeta, posjetiteljima se svidjela upravo širina pokrivenog područja i skupljenog materijala vezanog uz to razdoblje, od predmeta iz svakodnevice poput kutijica za sapun, žileta, medalja, razglednica, fotografija, preko oružja i vojne kuhinje pa do umjetničkih predmeta, a u vlasništvu Muzeja nakon izložbe ostale su pojedine memorabilije koje su Zagrepčani donijeli kao ostavštinu njihovih baka, djedova ili pradjedova, poput ratnog dnevnika, ručno izrađenih razglednica ili puške – ističe Strukić.
U publikaciji se mogu naći i osobne priče poput one poznatog austrougarskog biciklista Franje Gregla, koji je u I. svjetskom ratu i poginuo kao avijatičar. Ili ratni put Miroslava Krleže, koji je 1915. mobiliziran i raspoređen u 25. domobransku pješačku pukovniju. Može se vidjeti i koliko su zapuštena djeca kojima su očevi na bojišnici bila problem, kako su se zvona skidala radi potražnje za metalom, no i kako su ranjenici u tramvajima prevoženi u bolnice i zgrade prenamijenjene u tu svrhu, kakve su uloge žene preuzimale u ratu…
– Na dan objave rata, 28. srpnja 1914., pozvane su žene Zagreba da se organiziraju kao “sestre bolničarke”. Na poziv se javilo nekoliko stotina žena iz svih slojeva društva. Dolaskom prvih ranjenika u Zagreb zabilježena je povećana pojava raznih zaraznih bolesti. No, zahvaljujući pravodobnoj reakciji, nije došlo do izbijanja epidemija u gradu tijekom rata, osim španjolske gripe koja je zadnje godine rata obuhvatila gotovo cijeli svijet – dodaje Strukić.
To nije Gavrilo Princip!
Za vrijeme pregledavanja arhivskih materijala otkrili su i neke nove činjenice.
– Došli smo do informacije da na najpoznatijoj fotografiji koja prikazuje privođenje Gavrila Principa zapravo nije on. Objasnio je to sam Ferdinand Ber, jedan od brojnih službenika monarhije na radu u Bosni. Jednom bečkom listu 1920-ih ispričao je kako je fotografija nastala – kaže Ivić. Ber se, naime, usprotivio brutalnosti policije i svjetine prema Principu, pa je i sam priveden. Sve prikupljene predmete s izložbe, njih oko 450, fotografirali su i detaljno opisali u ovoj knjizi. Izložbu je u nekoliko mjeseci razgledalo gotovo 20.000 ljudi, a monografija se može kupiti u Muzeju grada Zagreba za 120 kuna.
