Za vježbu na kolegiju morao je Karlo Gagulić, student filmskog, televizijskog i multimedijskog oblikovanja na Sveučilištu VERN, napisati scenarij s autobiografskim elementima. Inspiraciju je pronašao u činjenici da se njegova nekadašnja škola iznenadno zatvorila, a nije se, kaže, spominjalo da će taj scenarij biti pretočen u film. No, Vinko Brešan, koji je vodio kolegij Scenarij kratkometražnog filma, potaknuo je Karla da to možda i nije tako loša ideja.
Scenarij za dva sata
– Čitali smo scenarije na nastavi i Brešan je rekao: "Taj film želim gledati." I ta mi je rečenica ostala u glavi. Pitao sam dekanicu bih li to mogao snimiti izvan faksa. Bila je oduševljena i čak mi je rekla da će fakultet osigurati opremu za snimanje ako je potrebno. Scenarij za taj film, nazvan "Škola koja ne postoji", napisao sam u dva sata – govori Karlo.
Tako je nastao njegov treći od četiri kratkometražna filma na kojima potpisuje režiju. Tek su mu 22 godine, u svijetu kazališta i filma je od malih nogu, ali nije počeo s režijom. Mislio je da će studirati glumu, s obzirom na to da je 13 godina pohađao dramske grupe u Zagrebačkom kazalištu mladih.
– Prije nekoliko godina, kada sam još bio u srednjoj školi, bila je deseta obljetnica izložbe koju organizira moja baka. Ona skuplja anđele i ima ih više od dvije tisuće pa sam htio napraviti film o baki, ali nisam imao opremu. Na sugestiju prijateljice upisao sam se u udrugu Blank putem koje srednjoškolci mogu snimiti film. Tako je nastao moj prvi film, "U svijetu anđela", i imali smo neku sitnu premijeru s oko 100 ljudi – prisjeća se Karlo.
Iako je počeo s dokumentarcem, prevladala je ljubav prema igranome filmu. Dosad ih je snimio tri, a prvi je bio "Brod u boci". On je, baš kao i "Škola koja ne postoji", bio prikazan na Omladinskom film festivalu u Sarajevu.
– Prije dvije ili tri godine sjeo sam na kavu s prijateljem i zamolio ga da mi ispriča kakav je život u Kaštelima. Od te je priče došla ideja za scenarij, koji smo složili u nekoliko dana jer smo bili ograničeni vremenom i prostorom. U siječnju 2020. kontaktirao sam ljude za koje sam htio da mi glume u filmu i sve je krenulo. Stavili smo u to vrijeme i oglas za statiste, i to se u jednoj noći popunilo, svih 150 mjesta – kaže Karlo.
Gledanje uz analize
U to vrijeme rodila se i zamisao da sa sada već bivšom kolegicom pokrene udrugu za produkciju, koju su nazvali Playbox Production. Danas s 12 kolega, redom studenata s različitih fakulteta, želi podići hrvatski studentski film na novu razinu. A njegov četvrti film, "Adio", na koji ga je potaknula tragedija sa psom, nastao je ove godine i premijerno je prikazan u Sarajevu, a dobio je i nagradu publike na trećem Ciklop film festu.
Putovao je i u New Jersey na jedan od najvećih studentskih filmskih festivala u svijetu, gdje je dobio posebno priznanje. Film je doživio uspjeh i najviše je proputovao od svih njegovih radova, a i u bliskoj je budućnosti Karlov raspored, kao i tima koji je okupio, doista pun.
– Radimo pilot-epizodu serije "Cimeri" pa ćemo tražiti kuću koja bi je potencijalno otkupila. Pomažem i prijateljici s dramaturgije oko snimanja njezina filma, a onda i meni slijedi završni rad za fakultet. U prvoj polovini iduće godine želimo snimiti šest filmova – objašnjava Karlo.
Pokrenuli su i projekt Filmske analize kojim okupljaju srednjoškolce na projekcijama Playbox Productiona, nakon kojih slijede rasprave s ekipom koja je radila na filmovima. S obzirom na dobru reakciju zagrebačkih srednjoškolaca, projekt žele dovesti i u druge hrvatske gradove, a prvi na toj listi trebao bi biti Split.
– Želja nam je potaknuti mlade da se vrate u kina, bez obzira na to što je riječ o kratkim filmovima. Naravno, želimo da ljudi tako i čuju za našu udrugu, ali i da pogledaju nešto za što smo se trudili – zaključuje Karlo Gagulić.
>> VIDEO: Dramatične scene iz centra Zagreba na snimanju filma Black Canary
