Nerijetko su mu “gosti” u dvorištu srne, a jutarnju kavu pije uz cvrkut ptica iz obližnje šume. Taj mir nitko ne može platiti, kaže Boris Savić, koji je odrastao u “limenkama” na Borongaju, i to je jedan od razloga zašto je obiteljski život umjesto u Zagrebu odlučio stvoriti u Dugom Selu. Njegova je četveročlana obitelj samo dio vala mladih ljudi koji se iz metropole sele u gradove koji je okružuju, a da je tako svjedoči i činjenica da je Zagrebačka županija lani imala najveći pozitivni migracijski saldo u Hrvatskoj. U nju se, naime, doselilo 1315 osoba više nego što se odselilo.
Kad si u banci prvi u redu
– Što se tiče nas, kad je došlo vrijeme da riješimo budućnost, uspoređivali smo cijene nekretnina i shvatili da je puno jeftinije dobiti kvadrat izvan Zagreba. A u Dugom Selu cijena je niža nego u Samoboru i Velikoj Gorici i tako je pala odluka – kaže Savić. Utjecala je, dodaje, i dobra i jeftina prometna povezanost sa Zagrebom. Dvosmjerna karta za vlak je oko 28 kuna, a do Glavnog kolodvora stigne se za pola sata.
– No najbolje je to što grad ima sve sadržaje koji vam trebaju, a djeca su dobila vlastite sobe i veliko dvorište. Osim toga, susjedi su nam prijatelji, a Zagrebu nisam znao ni kako se zovu – govori Savić.
Život u drugoj umjesto u petoj brzini, ljubazni ljudi, manje gužvi u trgovinama i velika kuća u Samobor su pak privukli Andreu Beljak, koja kaže kako nakon 20 godina u Zagrebu konačno ima život s manje nervoze.
– Nevjerojatno mi je kad dođem u banku ili u neku ustanovu i prva sam na redu. Računi su mi drastično manji za kuću nego za stan, iako to ovisi i o samom objektu i uređenju – ističe.
Petra i Miljenko Damjanić svoj dom u Svetom Ivanu Zelinu zbog mnoštva zelenila, svježeg zraka i izvorske vode kojom se opskrbljuju opisuju kao raj na zemlji, a kao posebnu prednost kod odgoja troje djece izdvajaju to što su učiteljice i tete u vrtićima jako angažirane.
– Istina, vrtić plaćamo više nego da smo ostali u Zagrebu, ali ne žalimo jer se maksimalno posvete djeci. A i hrana je ovdje jako kvalitetna. Lokalna pekara, primjerice, peče različitu vrstu zdravog kruha za sve obroke u danu – kažu.
No nisu miran život i niže režije jedini razlozi zašto se sve više ljudi seli u zagrebački prsten jer su tu i razne mjere gradova. Sveta Nedelja i Samobor nemaju prirez, a u ostalim je gradovima od 9 do 12 posto. I stanovnicima i gostima u Svetoj Nedjelji usto se nudi besplatan unutargradski prijevoz, a vrtić je u Zelini, primjerice, jeftiniji za drugo i treće dijete. Samobor pak nudi i 10 tisuća kuna za treće i svako iduće dijete u obitelji.
– Ovdje mi je bilo puno lakše dobiti asistenta za dijete s autizmom – objašnjava nam Maja Škrlec, mama iz Samobora, što je nju potaknulo da se preseli iz metropole.
Iako iznosi nisu na razini onih u Zagrebu i Samoboru, svaki grad nudi i naknade za novorođenče koje se neprestano povećavaju te stipendije za studente i učenike deficitarnih zanimanja. Županija također daje 1000 kuna za bebe, a kako bi privukla što više liječnika, sufinancira im stambene kredite.
No jedan od najvećih razloga definitivno je to što se za isti novac može dobiti mnogo više kvadrata nego u Zagrebu, što potvrđuje i Boro Vujović, direktor agencije za nekretnine Opereta. Samobor je popularan već dugi niz godina, a u posljednje vrijeme sve je veći interes i za Goricu te Svetu Nedelju, gdje se zapošljavaju djelatnici iz tvrtke Mate Rimca.
– Dugo Selo ima sad novogradnju sa stanovima od 1800 eura po kvadratu koji se dobro prodaju, a i Zaprešić je poželjan jer je jako dobro prometno povezan s metropolom i ima sve potrebne sadržaje za jednu obitelj. A ondje su i te popularne kanadske kuće – napominje. Stan na zagrebačkoj Trešnjevci, navodi za usporedbu, stoji 3000 eura po kvadratu, a u Gorici 1800.
– Podigli smo energetski održivu montažnu kuću od 115 četvornih metara, a za novac koji smo uložili u Zagrebu bismo dobili oko 70 kvadrata – kažu i Savići iz Dugog Sela.
Vrtići su negdje i skuplji
No, ima i nedostataka. Vrtići su, primjerice, u Dugom Selu i Zelini od 600 do 800 kuna, a u Zagrebu od 150 do 600, pri čemu se, s obzirom na sve veći broj doseljenika, muče se i s kapacitetima. Ne nude ni svi gradovi učenicima besplatne radne bilježnice i školski pribor, a i novčana pomoć za novorođenčad dosta je niža nego u metropoli. Zaprešić i Gorica imaju prometne probleme, a Zelina, dodaje pak Petra Damjanić, treba još podosta uložiti u komunalnu infrastrukturu, poput nogostupa i dječjih igrališta. A i prometna povezanost, kaže, može biti mnogo bolja.
– Bez auta ovdje se teško može išta obaviti – zaključuje ona.
Nije joj nitko još otkrio sve blagodati internet bankarstva.