Beethovenove sonate odzvanjale su hodnicima Visoke 16 krajem 19. stoljeća.
Dok nije skladao, Ivan pl. Zajc tamo je klaviru podučavao kćer svog prijatelja Augusta Šenoe. Nastala je u toj kući većina njegovih djela, među ostalim i opera “Nikola Šubić Zrinjski”. Njegova radna soba s pogledom na Tuškanac bila je njegovo carstvo i izvor njegova nadahnuća. A danas taj pogled s njim dijeli obitelj Tedeschi. Kuća je ipak sada umnogome drugačija. Modernizirala ju je arhitektica Maja Tedeschi, iako s elementima starinskog štiha. I morala ju je renovirati baš tako, s obzirom na to da je riječ o zaštićenom spomeniku kulture pa je Maja Tedeschi tijekom projektiranja surađivala i s Gradskim zavodom za zaštitu spomenika kulture.
Kupili u prilično lošem stanju
Nominirana je kuća na broju 16 i za nagradu Udruženja arhitekata Hrvatske 2012. godine, kao najuspješnije ostvarenje na području oblikovanja i unutrašnjeg uređenja.
– U kući su poslije Zajca živjeli najveći knjižari toga doba, nositelji kulturne scene 19. stoljeća, obitelj Kugli, po kojoj je kuća i dobila ime. Držao je tiskaru s Albertom Deutschom, koju su nazvali Kugli-Deutsch. A i mog supruga zovu Deutsch – objašnjava Maja Tedeschi ovu neobičnu slučajnost. Kuća je naslonjena na nekadašnji gradski bedem koji je izgubio svoju funkciju u 18. stoljeću.
– Kugliji su ušli u posjed 1922., a Tedeschiji su od njih kupili kuću 2000-ih. I to u prilično lošem stanju – kaže Alan Braun, predavač kolegija zaštita i obnova graditeljskog naslijeđa na Arhitektonskom fakultetu, ali i prijatelj Tedeschijevih, koji kuću koristi i kao primjer na svojim predavanjima. Živjela je tamo i kroničarka Zagreba Lelja Dobronić. A kuću su sa Zajčevima jedno vrijeme dijelili i Šenoe. Slikovito je suživot opisala Slava Šenoa, Augustova udovica, kao i lekcije koje je maestro Zajc davao njenoj kćeri Dragi.
Uvijek je šnofao duhan burmut
– Zaklopio bi oči i taktirao, stojeći nad njom, s tabekijerom – jer je uvijek šnofao duhan burmut. I dok bi Draga ovako svirala, a Zajc burmuticom taktirao, najednom bi se iz kuhinje čulo glasno pjevanje Zajčeve žene. “Prestani, Nadalina, prestani, neboga!”, viknuo bi maestro, ali izvana bi odjeknulo: Ca je? Kantam! – I što je mogao siromah Zajc? Draga je svirala dalje, a maestro je od nervoze čitavu klavijaturu i ramena i kosu moje kćeri posuo burmutom! – kazala je Slava u intervjuu za Hrvatski dnevnik 1. siječnja 1941. O svojem životu u Visokoj 16 pisao je i Milan Šenoa, Augustov najstariji sin, u knjizi “O Zagrebu koješta”. Zajc je u istoj kući ostao sve do svoje smrti. Iako je rođeni Riječanin, kuća u Visokoj 16 bila je više od četrdeset godina baza i središte njegova rada. A o tome svjedoči i spomen-ploča na pročelju kuće.
mislim da drustvo hrvatskih arhitekata ne bi bas trebalo zabadati nos svugdje, jerbo cine stetu onima koje oni hvale.Oni, na celu sa svojim akademikom, ucinili su previse zlocina prema zivotnom prostoru , tako da, najbolje je ..kus. ako vec ne vec ne mogu, neka hvala onaj zlocin koji s egradi u Plesu.