Jedan je od rijetkih zastupnika u Gradskoj skupštini koji zarađuje u privatnom sektoru, i to u obrtu. S HDZ-ovcem Marijem Županom prošetali se smo njegovim rodnim kvartom Vukomercem. Ondje mu se majka iz Podravine doselila davne 1958., a otac 15 godina kasnije. Na ulicama su Župana pozdravljali svi koje smo sreli. Neki su kvartovski susjedi, kao dida Roko, imali potrebu s njim prokomentirati političku situaciju, drugi su tražili rješenje problema.
Ima vrećica, nema kanti
– Gdje su vrećice? – u šali je pitao Župan vlasnika psa.
– Nosim ih ja, to smo obavili. Ali nema kanta za vrećice – "bocnuo" je Župana da bi kao političar mogao dotjerati i taj detalj u kvartu: nabaviti kante za pseći izmet.
Svi ga u Vukomercu, ali i šire, na Peščenici i u Trnavi, poznaju. Godinama njegova obitelj ima malu trgovinu i kafić u koji navrate pa sadašnjeg zastupnika znaju i prije njegova ulaska u politiku. Dok u tom kafiću pijemo kavu, neki već pivo ili žesticu, primjećujemo da su ondje svi "domaći".
– Ako sretnem nekog nepoznatog, taj je došao s nekim koga znam. Moj je otac prije nego što smo otvorili svoj kafić vodio jedan obližnji, tako da smo stalno među ljudima – kaže Župan, u čiji kafić navrati i gradonačelnik Milan Bandić. A da su sve političke opcije dobrodošle u njegovu lokalu, potvrđuje i vlasnik koji posao vodi s bratićem Željkom Cupanom. Šali se da su Cupan-Župan Holding.
– U vijeću Peščenice svi smo složni, nevezano za stranku, i jedinstveno se borimo za napredak kvarta. Na čelu je SDP-ovac Dragan Vučić, s kojim se čujem i lako se dogovorimo – kaže Župan. Zajedničkim uspjehom mjesne politike smatra izgradnju dječjeg igrališta, uređenje ulica i okoliša, postavljanje rasvjete oko crkve te subvencioniranje izleta umirovljenicima.
Potpredsjednik obrtnika
Zbog ljubavi je posebno povezan sa susjednom Trnavom, odakle mu je supruga Božica, ljubav iz školskih dana. Rano se, kaže, oženio – s 21 godinom. Ima kćer studenticu Petru i sina maturanta Luku.
– Posložena mi je obiteljska situacija i mogu se posvetiti stvarima za koje inače ne bih imao vremena – iskreno će Župan. Tako često dan provede ujutro gurajući kolica po veleprodajnim centrima u nabavi za kafić i trgovinu, a poslijepodne uskoči u odijelo i trči na sastanke stranke ili Obrtničke komore Zagreb, čiji je potpredsjednik. Ističe da mu posao ne bi opstao da nije u svom prostoru i da nema obiteljsku radnu snagu.
Hm, ma daj. Da tatica nije iz Kruševa od ku je i Karamarko, sve bi to bilo malo drugačije. Da nije pokojni Obad bio predsjednik Obrtničke komore, sve bi to bilo malo drugačije. Da nisu HDZ-ovci odšutili prošlotjednu sjednicu Gradske skupštine, sve bi to bilo malo drugačije. Ne bi Bandinjo dolazio da su mu srušili proračun, sve bi to bilo malo drugačije. Da čovjek nema aspiracija na mjesto predsjednika Gradske skupštine umjesto bezbojnog Kosora, sve bi to bilo drugačije. Priče o psećoj kakici su koliko, toliko vjerodostojne.