Ovih dana pogrebni marš i tužna truba zasvirala je i na zagrebačkom Fakultetu političkih znanosti gdje budući novinari, po svemu sudeći, neće moći učiti o radijskom novinarstvu na trećoj godini preddiplomskog jer su jednoglasnom odlukom Fakultetskog vijeća ukinuta dva izborna kolegija na mnogima omiljenom usmjerenju.
Izazvalo je to očekivanu pobunu među sadašnjim, ali i bivšim studentima, no i otvorilo brojna pitanja o medijskoj profesiji, struci, zanimanju, nazovite kako hoćete. Naime, govorimo i slušamo kako je novinarska struka spala na niske grane već godinama i kako se svatko može baviti ovim poslom, kovanica “dnovinar” postala je kao dobar dan u komentarima gotovo svakog članka.
U tom i takvom okruženju gdje krivci za ratove, pandemije i svakojake krize nisu oni koji su ih uzrokovali, već novinari koji o njima izvještavaju, potez zagrebačkog fakulteta samo otvara vrata da sutra kada, iziritirani nekim dijelom radioprograma, nazovete radiopostaju i kažete im kako nemaju pojma, možda prvi put budete i u pravu jer za razliku od drugih profesija radijski novinari svoje znanje u Hrvatskoj više nemaju gdje stjecati, barem formalno.
Urušavanjem obrazovanja, ne urušavamo nešto danas, već urušavamo budućnost i to u najkritičnijem trenutku kada je povjerenje u medije, prema svim istraživanjima, nikada manje. Pa se stoga s pravom studenti pitaju, hoće li po istoj logici sutra na red doći i smjer televizije jer – tko pak to danas gleda, a još prije toga i tisak jer nas ionako odavna nitko ne čita.
Dekan uvjerava će se i dalje moći učiti o svim medijima pa i radiju te da su kolegiji suspendirani dok se ne ostvare adekvatni uvjeti. S druge strane, jednako su bolna, ali ruku na srce realna obrazloženja da problem nije nastao od jučer te da je kvaliteta studija, konkretno radijskog smjera ispod razine, a integracija s matičnim Radio Studentom nedovoljna. No, to nikako ne može biti opravdanje ukidanja jer, pobogu, kada imate zanokticu na prstu, nećete dati amputirati ruku.
POVEZANI ČLANCI:
Nije to ni dobar izgovor jer zadatak uprave je da osigura kvalitetne uvjete, a ne da ukida kolegije tvrdeći da tamo nema tko raditi, a pritom ne želi angažirati vanjske djelatnike. I pogrešno je banalizirati, neće studij sutra propasti, ali umjesto korak naprijed, ovo je sedam koraka unatrag.
O novinarstvu učimo da je javno dobro, a takvo mora i ostati. Na to nas obvezuje i činjenica da u zemlji imamo oko 150 radijskih postaja i tradiciju od gotovo 100 godina. Ne želimo čuti: “Halo, halo ovdje nije više radio (Zagreb)”, ne želimo da radijska melodija koja prati naše svakodnevne trenutke, postane pozadinska buke društvene propasti.
