Čekaj da vidim jesam li dobro shvatila... Želiš iz muzeja ukrasti predmet vrijedan sto milijuna kuna!? Ali ne možeš to učiniti sam jer je prilično komplicirano i trebaš pomoć, pa si, od svih ljudi, odlučio pitati mene hoću li provaliti s tobom iako je šansa da nas policija ulovi ogromna ne bude li sve išlo kao po špagi.
Što je ovo, skrivena kamera? - riječi su kojima mi se kolegica iz redakcije pomalo prestravljenim tonom obratila kad sam je prije nekoliko dana obavijestio o planu čiji je cilj bio iz dobro čuvanog muzeja ukrasti zlatno Fabergeovo jaje koje je potkraj 19. stoljeća za ruskog cara izradio draguljar Carl Faberge. Ubrzo sam joj objasnio da nije riječ o šali jer će u provali sudjelovati peteročlana ekipa sastavljena od četvero novinara i jednog fotoreportera, te da je ona posljednja karika koja nam nedostaje u timu. Nakon malo nećkanja, pristala je.
– Riječ je o privatnom muzeju koji je nedavno nabavio Fabergeovo jaje, za koje je već zainteresirano nekoliko privatnih kolekcionara, ali s obzirom na to da ga vlasnik muzeja ne želi prodati, vi ste tu da ga se dokopate bez njegova znanja. Ne moram ni spominjati da je riječ o strogo čuvanoj umjetnini koja je zaštićena nizom alarmnih sustava i raznoraznih smicalica koje ćete morati otkriti i zaobići kako biste uspjeli u svom zadatku.
Imate točno – 65 minuta
Još jednu stvar morate znati - od onog trenutka kad uđete u muzej imate točno 65 minuta da ukradete jaje jer se nakon tog vremena, bez obzira na sve druge faktore, pali alarm i policija će vam praktički odmah biti za vratom - bile su neke od uputa koje smo dobili od Domagoja Beštaka koji nam je zahvaljujući svom znanju i iskustvu puno pomogao prije nego što smo krenuli u tu avanturu. Naravno, Domagoj nije član Pink Panthera ili neke druge međunarodne bande koja se bavi krađom nakita nego zaposlenik zagrebačke Escape Room Arene smještene na zagrebačkom Velesajmu unutar koje posjetitelji mogu igrati igru čiji je osnovni princip idući - zaključaju vas u sobu (ili sobe) veličine nekoliko desetaka kvadrata nakon čega se zajedno sa svojim timom utrkujete s vremenom unutar kojeg trebate riješiti niz zagonetki i zadataka kako biste pronašli izlaz iz sobe. Spomenuta Arena najveći je objekt takve vrste među njih dvadeset koliko ih postoji u Hrvatskoj, a u njoj svoje vještine možete isprobati u pet različitih soba koje su tematski potpuno različite.
Ekipa Večernjakovih novinara odlučila je testirati kako funkcionira igra, ali i razina sigurnosti nakon nedavne tragedije u Poljskoj gdje je u požaru u tamošnjem Escape Roomu poginulo pet djevojaka, nakon čega je poljska vlada najavila zatvaranje igraonica koje ne zadovoljavaju sigurnosne uvjete.
Prije nego što smo ušli u sobu, Domagoj Beštak ispričao nam je fiktivnu priču o nastanku muzeja i našoj bandi u kojoj se on stavio u ulogu iskusnog lopova koji nas priprema za ono što slijedi te tako praktički uvlači u taj svijet čiji ćemo dio biti idućih sat vremena.
– Još samo jedna sitnica - morate se podijeliti u dvije skupine koje će biti smještene svaka u svojoj sobi, a još jednom vas podsjećam da ćete svi morati jako dobro surađivati i komunicirati želite li na vrijeme ukrasti jaje i pobjeći iz muzeja - bila je posljednja uputa koju smo dobili prije nego što smo započeli igru.
Djevojke su otišle u jednu sobu, kolega fotoreporter i ja u drugu, mobitele i sve druge stvari koje bi nas mogle ometati dok igramo ostavili smo ispred u ormarićima, a nakon što su nas zaključali u sobe počela je naša bitka s vremenom, ali i prvi šok - ugasila su se svjetla i ostali smo u mraku.
– Mi imamo dvije male ručne svjetiljke, hoćete li da jednu pokušamo dodati vama kroz ovaj ventilacijski otvor koji dijeli naše dvije sobe - bilo je prvo što nam je palo na pamet kako bismo djevojkama pomogli da uspiju vidjeti dalje od prsta pred nosom.
Uključio se alarm
– Hm, pa nije to loša ideja, možemo probati, ali na otvoru je rešetka koju prvo treba odšarafiti jer je svjetiljka prevelika da prođe kroz nju - rekla je jedna od njih, da bi se već iduće sekunde začulo glasno: “Ne, ne, stanite, stanite! Sigurno će se uključiti alarm krenemo li nasilu micati tu rešetku”, nakon čega smo barem nakratko odustali od te zamisli.
Inače, jedina glasovna komunikacija između dva tima bila nam je omogućena upravo kroz maleni ventilacijski otvor koji se nalazio gotovo na podu, pa smo svaki put kad bismo htjeli razgovarati morali čučnuti kako bismo postavili glave u visini otvora. Između soba se nalazi i staklo veliko otprilike metar s metar kroz koje smo se mogli gledati te si tako koliko-toliko međusobno pomagati.
– Mi tu imamo više slika poznatih umjetnika poput Picassa i Da Vincija, nekakve skulpture, kutiju s alarmom, još nekakva vrata osim ovih ulaznih... - nabrajali smo ženskom dijelu ekipe sadržaj “muške sobe” koji je predstavljao izložbeni prostor muzeja, a nama su kolegice opisivale njihovu sobu u kojoj su se, među ostalim, nalazili plan muzeja, radni stol, računalo, zaključani ormarići i stalak s odjećom. Također, zanimljivo je da se jedino u sobi s umjetninama nalazio monitor na kojem se odbrojava vrijeme koje je preostalo za bijeg iz escape rooma, pa je muški dio ekipe morao dojavljivati ženskom koji taj monitor nije mogao vidjeti kroz staklo koliko je vremena preostalo. Kako bi cijela priča bila još teža, u sobama postoje i alarmi koji se aktiviraju na zvuk ili senzor pokreta, pa se ne možete derati ili trčati okolo “kao divljaci”, što u početku kad tek započnete s igrom i nije toliki problem, ali kasnije, kad vam do kraja ostane još pet minuta i živci su svima pri kraju, to postane gotovo nemoguća misija.
U sobi postoji i crveni sigurnosni gumb za slučaj panike, i možete ga stisnuti i izići van, ali tada je igra gotova. Nama nije padalo na pamet da ga stisnemo i krenuli smo dalje u potragu za jajetom.
– Nije to šifra, rekla sam ti da nema veze s tim krugovima. Što ćemo sad s ovim lokotom? Imamo ovaj papirić i ovu mapu, sigurno ih moramo nekako spojiti. Ili ne moramo?
Uključio se alarm jer previše vičemo, tiiiiihooo molim vas. Mislim da smo fulali, ovo nije skulptura Venere nego neke obične žene, a ova za koju smo mislili da je obična žena je u biti Venera - bili su tek neki od desetaka, možda i stotina prijedloga, pitanja, savjeta i općenito riječi koje smo si međusobno upućivali u 65 minuta igre u koju smo se u više navrata svi skupa toliko uživjeli da se u žaru borbe omaknula i koja psovka kad bismo se našli pred zagonetkom u koju nikako ne bismo mogli proniknuti.
Logično, detalje istih zagonetki ne možemo otkrivati jer bismo na taj način pokvarili doživljaj svima onima koji u budućnosti planiraju igrati taj escape room, ali ipak možemo opisati dio koji nas se najviše dojmio.
Na samom kraju krađe, u jednoj od soba otvore se vrata iza kojih se nalazi mreža lasera kroz koje je potrebno proći a da ih ne dotaknete kako se ne bi aktivirao alarm, a osim toga istu prostoriju u jednom trenutku ispuni i gusti dim, pa se doista osjećate kao da glumite u “Nemogućoj misiji”.
S obzirom na to da je riječ o jednom od zadnjih koraka vrlo je vjerojatno da ćete u tom trenutku imati i vrlo malo vremena, što će stresno utjecati na cijelu ekipu, ili je barem tako utjecalo na nas. Kad smo shvatili da imamo još samo pet minuta, neki od nas su se već počeli miriti s time da nećemo uspjeti završiti krađu na vrijeme, a drugi su ponavljali da ne možemo sad odustati te nas pokušali uvjeriti da sve stignemo samo ako se još malo potrudimo. Iako moram priznati da sam se nalazio u ovoj prvoj skupini, na kraju smo doslovce kao u kakvom filmu završili krađu 46 sekundi prije kraja igre, nakon čega je zavladala opća euforija s obzirom na to da je spomenuta tema najteža među onima koje se mogu odigrati u Escape Areni, a uspije je završiti samo tridesetak posto onih koji je zaigraju.
Stalno paze na igrače
U ostalim temama, čija prolaznost iznosi oko 50 posto, moći ćete uskočiti u ulogu detektiva Johna Monroea i u maniri Sherlocka Holmesa rješavati detektivske zagonetke s kraja 19. stoljeća, ali i ući u kožu tajnog agenta i baviti se problemima koji podsjećaju na one s kakvima bi se susreo, primjerice, James Bond.
Također ćete i poput Leonarda DiCaprija u filmu “Inception” biti zarobljeni unutar vlastita uma, a posljednja tema, kojom su posjetitelji obično i najviše oduševljeni, odnosi se na bijeg iz laboratorija rumunjskog genetičara Leva Pasteda koji tematikom neodoljivo podsjeća na dr. Frankensteina i s obzirom na horor tematiku nije za one slabijeg srca. Priča ide nekako ovako: Pasted se u svojim kasnim godinama fokusirao na otkrivanje formule za stvaranje umjetne krvi. Formula je nestala, a isto tako i doktor.
Neki kažu da uzorci krvi i dalje postoje te da su skriveni u njegovu laboratoriju, a vi idete u laboratorij istražiti što se događa.
Čim uđete u taj escape room proći će vas jeza jer se na svakom koraku nalaze otkinuti dijelovi ljudskih tijela, deseci litara krvi razliveni su u posudama, po zidovima, stropovima i podovima, a laboratorij je pun predmeta poput škara, skalpela, kliješta i raznoraznog kirurškog materijala s kojeg se, naravno, cijedi krv, a ako niste dovoljno oprezni može vas čak “spržiti” i struja.
Zanimljivo je da su realistične dijelove ljudskih tijela za potrebe tog escape rooma kupili od tvrtke koja je izrađivala kostime za kultnu zombi horor seriju The Walking Dead, a još neke od zanimljivosti koji im se događaju opisao nam je Domagoj koji radi kao Game Master čiji je zadatak cijelo vrijeme preko nadzornih kamera i mikrofona koji su postavljeni u sobama nadgledati igrače u slučaju da nešto pođe ukrivo, a igrači od njega mogu zatražiti i da im pomogne ako negdje zapnu i nemaju nikakvu ideju što dalje.
– Sigurnosni aspekt držimo na najvišem nivou i igrači ni trenutka nisu prepušteni sami sebi. Igru nadziremo cijelo vrijeme i kod nas se nesreća poput one u Poljskoj ne može dogoditi - kaže Beštak.
U Areni su, kažu, posebno osvijetljeni svi ulazi i izlazi, imaju i plan evakuacije i spašavanja u svakoj prostoriji, svaka soba ima i protupožarne aparate, a u sklopu Velesajma djeluje i vatrogasna služba, tako da imaju puno toga što u Poljskoj nisu imali.
VIDEO: Pogledajte kako je u nekoliko sekundi ostao bez skupocjena sata i prstena
Duduk svaka čast.