Na Cvjetnom trgu već su desetljećima.
Svaki drugi prolaznik obvezno ih pozdravi ili vikne "kak' ste majstori". Oca i sina Hakika i Sadata Ibraimija poznaje svatko tko je trgom prošao barem jedanput. Dolaze rano ujutro, a vikendom ostaju i do kasno u noć. Cijena je to opstanka, jer od prodaje kokica, kukuruza, kikirikija, bučinih koštica i kestena – žive.
Bandić, Grabar-Kitarović...
– Moj stric dobio je pravo na ovu lokaciju još 1970. godine, a s ocem Alijom počeo sam dolaziti dvije godine kasnije. Tada se nije prodavao kukuruz, prodavali smo samo kestene, i to lovranske marone, od listopada pa sve do ožujka – kaže Hakik Ibraimi, čiji je sin Sadat sada preuzeo posao. Nema predsjednika, gradonačelnika ili gradskog dužnosnika koji nije kod njih kupovao, a nedavno je po kestene došla i predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović.
– Htio sam je počastiti, ali ona je inzistirala da plati, i to najveću mjericu – ističe Hakik Ibraimi te dodaje da je i gradonačelnik Milan Bandić čest gost. Kad dođe, uvijek sam izabere domaći kukuruz i sam ga ispeče. No bio je tu i cijeli niz poznatih osoba, od Ćire Blaževića, Jadranke Kosor, Severine, Marine Matulović-Dropulić, Stjepana Mesića, pokojnog Ivice Račana...
– Ipak, mama Nakija je prava šefica. Bez nje ne ide ništa, ona se brine o nabavi, reže kestene, pazi na troškove... – priča Sadat Ibraimi te dodaje da znaju zarezati i do 15 kilograma kestena dnevno. Za to su osmislili i ručno rađenu spravicu sa žiletom. No prije su znali prodavati i više. Nekada, kada su građani dolazili u obližnja kina Europu, Zagreb i Liku, nedjelja je bila najbolji dan za prodaju.
– Sada su kina u trgovačkim centrima, a s njima su otišli i građani – kaže Sadat. Dok su se prikazivali najpopularniji filmovi, redovi su znali biti dugački i stotinjak metara.
– Kad je izašao osamdesetih film "Amadeus", redovi su bili od kina Europa do Oktogona. Sve predstave bile su rasprodane – kaže Hakik, dok se njegov sin prisjeća sličnih scena kad se u kinima prikazivao "Titanic", "Aladin" ili "Indiana Jones".
Lik u knjizi
Tada nije bilo velike konkurencije, prvi kestenjar i kokičar bio je u Ulici Franje Račkoga, na Glavnom kolodvoru i na Britanskom trgu. A sada ih je samo u okolici Cvjetnog nekoliko. No. nikad ne bi mijenjali svoj posao, a na rad na otvorenom su navikli.
– Najgore je zimi kad zapuhne vjetar sa Sljemena. Ljeti se sklonimo pod suncobran – kaže Hakik, kojemu bi, dodaje, bio kraj svijeta da ne dođe na Cvjetni svaki dan.
Nema novina koje o njemu nisu pisale, a bio je inspiracija za lik u knjizi književnice Sanje Pilić. I četvrta generacija već se priprema za Cvjetni.
– Moj dvogodišnji sin Luka već kaže da će prodavati kestene – priča Sadat, koji ima i kćer Lanu (8).
Vruci kostanji su zakon...kaj bi bil Zagreb bez njih....