Vežite se, polijećemo! Čak 43 posto ljudi na svijetu ima određen strah vezan uz ovu rečenicu, a njih devet posto toliko je blokirano fobijom da se i ne želi ukrcati na avion. Znojni dlanovi i čela, drhtanje, teško disanje, suze i panika
Takva ružna sjećanja od sada su samo prošlost za polaznike tečaja oslobađanja straha od letenja. Umjesto s grčem, s osmijehom na licu iskrcali su se iz turbopropelerca nakon leta od Zagreba do Osijeka. Hrabro su strahu u oči pogledala 24 polaznika tečaja koji je jedinstven u ovom dijelu Europe
. – Prolazimo obuku kao da smo piloti – moglo se u šali čuti u dvorani velikogoričkog hotela Garden. Onamo su došli i supružnici Ivana i Juraj, ona sa strahom od visine, on kako bi bio podrška supruzi, a budući da nije nikada letio avionom, kako bi stekao i novo vrijedno iskustvo i razbio strah do nepoznatog. Jer prije noćnog leta za Osijek valjalo je svladati sve u teoriji.
POGLEDAJTE VIDEO:
I uvijek postoji još jedan “back up”
– Nije nam se teško dogovoriti tko će do prozora jer se ona boji visine, a ja često radim na velikim visinama pa mi je to mačji kašalj, ali avion do sada nisam iskusio i ne želim propustiti sva iskustva, putovanja i mogućnosti koje su trenutačno neostvarene – govori Juraj.
Slične motive imao je i ostatak polaznika koji su popunili sva mjesta na tečaju u kratkom roku, a stigli su iz cijele Hrvatske, ali i susjedne Slovenije. Ipak, većini ovo nije prvi susret sa zrakoplovom, ali gadne turbulencije, propadanja i loša iskustva razvili su popriličnu nelagodu.
– Šansa da vam se u životu dogodi 29 prometnih nesreća jednaka je šansi da vam se dogodi jedna nesreća sa zrakoplovom, ali što te statistike vrijede u zraku kada nas je strah, što je sasvim uobičajeno jer čovjek nije napravljen da bi letio – ističe psihologinja Lea Maričić. Ključno je razviti mehanizam nošenja sa strahom, tako da su polaznici čuli vrijedne savjete i isprobali vježbe disanja i mišićne relaksacije, što će, priznaju, biti korisno i u drugim životnim situacijama.
A treba li početi strahovati kada vidite zabrinuto lice stjuardese? Ne, jer veća je šansa da joj je taj dan zagorio ručak nego da se nešto događa sa zrakoplovom. Ipak, Tatjana Vasilevska, voditeljica kabinskog osoblja u Trade Airu, pojasnila je sve procedure.
Posluga u avionu nije problem, ali već na spomen prsluka za spašavanje i maski za kisik zjenice su se proširile i u dvorani se počelo disati teže. – Bez brige, imam tisuće sati naleta u svojih 30 godina iskustva i ne pamtim takve dramatične situacije – umiruje.
Fascinantne i u najsitniju mjeru unificirane procedure u avijaciji ulijevaju mrvu više sigurnosti. – Ako se dogodi da sustav kontrole leta zakaže, imamo back up, a taj back up ima svoj back up, i uvijek postoji još jedan back up – kazao je polaznicima kontrolor leta Mihajlo Jelisavčić pojašnjavajući jedno od najstresnijih zanimanja na planetu.
Svakoga dana u svijetu se odradi oko 93 tisuće letova, a dok čitate ovaj tekst u zraku je između 8 i 13 tisuća zrakoplova! – Hrvatski zračni prostor dio je vrlo prometne rute, otprilike desetak posto zračnog prometa Europe prolazi našom zonom – dodao je Jelisavčić.
Jedan od Airbusa koji plovi nebom u bojama Trade Aira ured je kapetana Tomislava Gržetića koji je polaznicima secirao avione od kokpita do repa te pojasnio sve one “čudne” zvukove tijekom leta. Kako se dan bližio kraju, završavala su i predavanja, a pomalo su se počeli znojiti i dlanovi jer bližio se trenutak leta.
Tu je uskočio terapeut Siniša Bošković s tehnikama opuštanja. Dok su se zagrijavali motori švedskog turbopropelerca Saab 340, nikome nije bilo svejedno, ali nervozu je smanjila cijela stručna ekipa, a uz poljske pilote koji su upravljali zrakoplovom u kabini je bio i kapetan Gržetić koji je pojasnio svaki korak leta.
Točno u 21.10 sati otisnuli smo se u nebo nad Zagrebom i, izgleda, strah ostavili na tlu jer se u malom zrakoplovu od tridesetak sjedala mogla čuti graja.
– Ovo je kao maturalac – šalila se jedna od polaznica, a šok i nevjerica zavladali su kad su putnici shvatili da slijećemo, ali ne od straha, nego od činjenice da je tako brzo prošlo. Već za četrdesetak minuta u Osijeku mogao se vidjeti najljepši prizor, izlazak iz kabine uz širok osmijeh i olakšanje jer su bili dovoljno hrabri za suočiti se sa strahom. Dobrodošlicom uz pjenušac proslavio se kraj tečaja, ali i početak nekih novih planova.
POVEZANI ČLANCI:
Idući termin 22. listopada
– Do jučer nismo sjeli u avion, a sada već planiramo sljedeći let. Pala je odluka, želimo u Lisabon! – zaključili su supružnici Ivana i Juraj s početka naše priče. – Često letim, ali toliko me uvijek bilo strah da mi je to bilo muka. Evo, već ujutro idem u Frankfurt, ali sada će to biti sasvim druga priča – dodala je polaznica Renee.
Osmijeh olakšanja na kraju desetog tečaja bio je i na licu voditelja Mateja Emera. – Drago mi je da u Hrvatskoj posluje vrhunski operater poput Trade Aira koji nam je omogućio sjajno iskustvo leta, baš kao i zagrebačka zračna luka koja je pružila veliku podršku u organizaciji tečaja. Možemo biti sretni jer izvrsno je prošlo, što nam daje poticaj i za buduće projekte – zaključio je Emer. Još je malo mjesta, spomenimo, ostalo za sljedeći termin 22. listopada.
GALERIJA:
Za statistiku volim kazati da je umjetnost masiranja cinjenica na nacin da dobijete rezultat koji zelite. Ljudi koji zele propagirati putovanje avionima uvijek koriste relaciju razdaljine u km i broj putnika pa nam pokazuju kako je putovanje avionom sigurnije nego putovati autom, vlakom, tramvajem ili biciklom. Medutim ako tu postavku krenete s pozicije vremena provedenog u avionu prema broju putnika onda najednom tramvaj postaje najsigurniji pa potom vlak i osobni auto. Ako pogledamo koliko sati putnici provedu u zraku prije katastrofalne nesrece onda letenje i nije bas tako siguran nacin putovanja!