Burzovni mešetari u toj su dvorani još prije devedeset godina trgovali dionicama i drugim vrijednosnicama, valutama i robom. Veličanstveno zdanje “najženijalnijeg” arhitekta, kako su zvali Viktora Kovačića, otvoreno je 1927. godine za tada rastuću “industriju”. Zagrebačka burza uživala je ugled među stranim klijentima, osobito iz Beča i Praga, a kako bi javljali vrijednosti dionica, za svoje su potrebe u velikoj dvorani dali izraditi 52 telefonske kabine iz kojih se moglo istovremeno telefonirati. Da bi to uopće bilo moguće, zgrada je imala svoju vlastitu telefonsku centralu, što je tada bilo pravo tehnološko čudo. Nekoć je ondje bila i soba za liječnika, a sav su namještaj i oprema izrađeni baš za tu zgradu... Danas se ovdje održavaju velike konferencije i skupovi HNB-a. Nekadašnje govornice postale su police za knjižnicu. A aktualno stanje moći će vidjeti 40 Zagrepčana, koliko ih se prijavilo za obilazak zgrade koji je Hrvatska narodna banka omogućila u sklopu festivala Design District.
Kupola od armiranog betona
Najviše ih impresionira upravo golema armiranobetonska kupola promjera 21 metar, koja je tada činila velik odmak od prakse koja je vladala u arhitekturi u Hrvatskoj tog doba. No to nije prva takva kupola od armiranog betona. Prvu je Kovačić izveo desetak godina prije u crkvi sv. Blaža, kada su mu proricali da će se kupola srušiti čim se skinu podupirači. Radnici su u prvi trenutak odbili skinuti podupirače bojeći se da ne nađu smrt pod teškom kupolom. Tada je Kovačić uzeo stolac i sjeo pod središte kupole naredivši da se izmaknu podupirači. Ostao je tako sjediti pod kupolom cijelu noć. Više su povjerenja stoga imali kad je Kovačić odlučio u takav pothvat krenuti i 1920., nedugo nakon što je Zagrebačka burza od Grada Zagreba otkupila zemljište za početak gradnje.
Projekt dvaput mijenjao
Projekt zgrade mijenjao je dva puta, ponajviše zbog onoga što je vidio na studijskom putovanju koje mu je platila Zagrebačka burza. Obišao je zgrade burzi u Berlinu, Budimpešti i Beču, a nakon što se vratio, iz projekta je izbacio restoran i kavanu u prizemlju namijenjene građanima, na kojima su inzistirali čelnici burze. Kovačić nije dočekao dovršetak gradnje. Organizam mu više nije mogao izdržati stalan pritisak i predanost poslu do krajnjih granica. Umro je komplikacija izazvanih upalom bubrega, a njegov projekt preuzeo je Hugo Ehrlich.
– U međuvremenu je toliko pao promet dionicama da je Zagrebačka burza tu zgradu koristila vrlo kratko vrijeme iako su u investiciju krenuli jer su im njihovi dotadašnji prostori u Jurišićevoj bili premali – kaže Ines Merkl iz HNB-a. Burza je 1940. godine izbačena iz prostora, a već 1945. i zatvorena, dok je većina njene arhive uništena. Današnji zaposlenici ne uživaju ni u namještaju koji je s vremenom uništen.
"grof" od hnb-a se razbaškario -prostro sa gomiletinom pomoćnika,hostesa i kelnera za 50 tis.kn mjesečno a mogli bi vodati stotine turista po zgradurini pokazujući kako žive hrvatski šeici. ++ što bi bilo bolje za grad da se cijela ulica pretrvori u autobusni parking umjesto Palmotićeve ....