Smiju li se prodavati? Pitanje je to koje prodavači visibaba čuju gotovo od svakog prolaznika. No svejedno se na Splavnici zaustave ne bi li priupitali za cijenu. Deset kuna za cvijet u tegli i pet kuna za pušlek gotovo nikome nije previše dati. Ima i onih koji prigovaraju kad vide visibabe na klupama prodavača, dodajući da je zakonom zabranjeno brati ih. Prodavači se s njima niti ne upuštaju u razgovor.
– Uglavnom šutim. Ako im ne paše što prodajem visibabe, neka pošalju inspekciju – kaže gospođa koja ima dozvolu za branje. Dobila ju je od Ministarstva zaštite okoliša, a to je platila 70 kuna, koliko koštaju biljezi. Pisala je i zamolbu u kojoj je objasnila zašto joj treba dozvola za branje, a čekala ju je od Božića 2016. godine. Ima i onih koji prodaju, a dozvole nemaju. Ili im još nije odobrena, pa glavom odmahuju čim ih se pita da kažu rečenicu, dvije o prodaji visibaba.
– Znaju nas i globiti, plaćali smo i po nekoliko tisuća kuna za kaznu. Ali moramo od nečeg živjeti – kaže prodavačica Božica Čukelj, koja je visibabe donijela iz Marije Bistrice. Ne shvaća, kaže, zašto se branjem cvijeta s korijenom biljka uništava, ako se tako visibaba može i presaditi i samo proširiti iz jednog staništa u drugo. No iako visibaba spada u proljetnice koje nisu strogo zaštićene, kažu iz Ministarstva zaštite okoliša, ljudi ih sakupljaju u velikim količinama, osobito u blizini većih gradova i naselja.
– To čine često na način neodrživ za prirodu. Za njezino sakupljanje za osobne potrebe nije potrebno ishoditi dopuštenje, dok je za sakupljanje u svrhu daljnje prodaje potrebno ishoditi dopuštenje Ministarstva – kažu, dodajući da su za ovu godinu izdali tek sedam dopuštenja branja, od čega se četiri odnose na područje Grada Zagreba i Zagrebačke županije.
