Kad su im, u djetinjstvu, roditelji, bake i djedovi pričali o dogodovštinama članova njihove obitelji iz Prvog svjetskog rata, nisu ih voljeli slušati.
Dapače, priznaju, to im je sve bilo jako dosadno, a sad bi dali sve da mogu iz prve ruke čuti kako su se njihovi djedovi i očevi snalazili u rovovima po Europi prije stotinjak godina.
Razglednice za brata
Upravo zato mnogi su Zagrepčani predmete iz Prvog svjetskog rata, koji su povezani s njihovim obiteljima, darovali izložbi Muzeja grada Zagreba "Odjeci s bojišnice: Zagreb u Prvom svjetskom ratu".
– Donio sam razglednice koje je, u vrijeme rata, moj djed Franjo pisao svom bratu Roku. Kupio je četrdeset razglednica, što objašnjava u prvoj od njih, te obećao da će pisati svaki dan svoje vojne službe – ispričao je Krunoslav Tušek te dodao da mu je posebno draga razglednica koju je djed poslao za Uskrs, jer ju je sam iscrtao, i to tamburama koje su i on i brat kojem je pisao svirali. Žao mu je, doduše, objašnjava, što nema više djedovih predmeta.
Pisao memoare
A sve što se skupiti moglo, skupio je, sam priznaje, Goran Ante Blažeković. Fotografije, ordene, vojnički prsten, ali i proglase cara i kralja Franje Josipa I. na dva jezika veličine nokta samo su neki od predmeta koje je na neko vrijeme smjestio u muzej.
– U ratu je bio bakin brat, a sve u vezi s njim uvijek me zanimalo. Osobno, najdraži predmet mi je pepeljara napravljena od komadića bombi, metaka i ostalog metala – rekao je Blažeković dodajući da su rukotvorinama vojnici kratili vrijeme na fronti. Upravo sve položaje, na kojima je bio smješten njezin djed tijekom rata, posjetila je Dora Bošković.
– Baka nije imala novca da hrani tri sina pa je moj tata završio u vojnoj školi i odmah, na početku rata, poslan je na bojište. Mi smo ta sva bojišta kasnije i obišli, da vidimo gdje se borio – objasnila je Dora Bošković, dok je posebno sjećanje u muzej donijela i Irena Naglić, čiji je djed rukom, godinama nakon njegova završetka, pisao memoare na Prvi svjetski rat.
