Ako volite gljive i razmišljate o tome da se upustite u šetnju šumom i berbu vrganja, lisičarka, sunčanica..., budite oprezni da ne uberete ramarije, capice ili klitocibe.
Ako su vam nepoznata imena i ovih nejestivih gljiva, dovoljno je obratiti se nekom od determinanata iz Hrvatskog gljivarskog saveza, koji će odrediti vrstu koju ste ubrali, a jedan od njih je i Antun Kiš koji je sudjelovao na 37. izložbi gljiva društva 'Kamilo Blagaić' koja još danas traje u SC-u.
– Gljivarenje je mi je hobi, matematičar sam, a znanje o gljivama nije dovoljno 'googlati', potrebne su godine iskustva kako biste znali raspoznati je li gljiva jestiva, nejestiva ili pak otrovna i time opasna po život - kaže Kiš, s čime se slaže predsjednik gljivarskog saveza Branko Bartolić.
– Svi novi berači trebaju proći edukaciju u lokalnom gljivarskom društvu kako bi se znali ponašati u šumi, a najbitnija je ljubav prema prirodi - napominje on.
Iako kažu da su zadnje dvije godine zbog promjenjiva vremena bile loše, gljivari preporučuju da je u potragu najbolje ići na Sljeme, a gljiva se nađe i u Turopolju i na Vukomeričkim goricama. Na ovim ih područjima bude i 450 vrsta. Ipak, upozoravaju sve berače da se moraju najaviti šumarijama i platiti dozvole, inače im prijete kazne.
–Moguće je živjeti kao komercijalni gljivar, ali većina nas bere gljive kao hobi ili radi osobne uporabe, a najpopularniji su vrganji koji znaju koštati oko 100 kuna svježi i do 10 puta više sušeni – kaže nam bivši profesor na Agronomskom fakultetu Stjepan Užic, koji se gljivarenjem bavi profesionalno još otkad je bio asistent na fakultetu.
