S nostalgijom se prisjeća kako je velebno zdanje nekoć izgledalo, vreve radnika, zvukova strojeva i druženja s kolegama u slobodno vrijeme, a danas je, kaže, srce boli kada vidi u kakvom je stanju legendarna Cementara u Podsusedu. Devedesetogodišnja Kata Stanišak, naime, radila je na tamošnjem odjelu prehrane od 1961. do 1979., u zlatno doba podsusedske tvornice koja je zapošljavala stotine radnika i za koju se zna reći da je hranila cijeli kraj.
Podsusedska zlatna koka otvorena je 1908., a u stečaj je otišla 90-ih, što je kod stanovnika izazvalo podijeljene emocije.
Drugi red na kraju grada
– Svi u ovom kraju znaju koliko duguju Cementari. Ona nam je financirala gradnju ambulante, djelomično i školu, organizirala je sportske aktivnosti, imali smo nogometnu i rukometnu ekipu, kuglanu, teniske terene… Svi su imali posao, radnici su dobivali stanove, a mogao se lako dobiti i kredit za kuću – prisjeća se Kata Stanišak. No, dodaje, imala je Cementara i dosta loših strana. Iako je bilo više prednosti nego mana, nije bilo lako, kaže, godinama živjeti uz buku i prašinu. Mnogi su oboljeli od respiratornih bolesti i zato im je jednim dijelom i laknulo kad je Cementara prestala s radom.
– I što se onda dogodilo? Katastrofa… Kada se pogon zatvarao, rekli su da postoji plan obnove i da znaju koji bi sadržaj trebao ovdje biti, iako nam nisu nikada otkrili što – govori Marija Šunjić iz udruge građana EKO 2000, koja je osnovana krajem 90-ih kada su stvari u Podsusedu krenule nizbrdo. Umjesto obećanog sadržaja, u Cementaru je došlo 50-ak tvrtki koje su se uselile u prostor nakon što je parceliziran i veoma jeftino prodan. Među njima je bio i CIOS, tvrtka Petra Pripuza koja se bavi preradom otpada.
– Doveli su nam smeće u kvart, pa smo se odlučili boriti protiv toga te osnovali udrugu EKO 2000. Djelomično smo uspjeli, CIOS je prebačen u Jankomir, ali je jedan dio otpada još u Cementari – ističe Marija Šunjić. Kaže kako je udruga “mirovala” posljednjih 15-ak godina, a onda se Podsused opet digao na noge prije nekoliko mjeseci kada je gradonačelnik Milan Bandić najavio kako će se ondje odlagati građevinski otpad, i to u svrhu stabilizacije tla klizišta Kostanjek koje prijeti Podsusedu. Njega je prouzročila baš Cementara koja je ondje iskopala tisuće kubika zemlje.
– Ljudi su godinama živjeli uz Cementaru koja im je jednim dijelom narušila kvalitetu života, bio je tu i kamenolom Bizek, a sad nam je ostalo klizište. Podsused i okolni kvartovi zaslužili su da konačno kvalitetno žive i da prestanu biti građani drugog reda na kraju grada kojim će se u dvorište stavljati sve što drugi ne žele – ističe Dubravko Peroš, bivši predsjednik Vijeća gradske četvrti Podsused Vrapče, te dodaje kako se prije govorilo da će se klizište sanirati otpadom, ali ne i da bi se baš Cementara trebala iskoristiti u tu svrhu.
Šampinjoni u tunelu
Objašnjava i kako je za njegova mandata bilo puno ideja za oživljavanje oronulog zdanja, ali ništa nije realizirano. Također napominje da je zapadni dio Cementare pod zaštitom kao industrijska baština, pa treba biti veoma oprezan pri njegovu uređenju.
– Ideja je bilo pregršt, a prevladalo je mišljenje da je prostor najpogodniji za kulturni sadržaj, pa smo ondje predvidjeli kazalište, kino, galerije, klubove, umjetniče atelijere, muzej stripa i kriptozoologije. Htjeli smo o ondje i sportski sadržaj poput borilačkih sportova i adrenalinskog parka, ali i gospodarsku djelatnost poput craft pivovare, hostela i restorana. Ondje postoji i jedan tunel u kojem smo htjeli pokrenuti uzgoj šampinjona – kaže Peroš te zaključuje kako ima puno opcija koje bi ljudi željeli ondje vidjeti, ali otpad svakako nije jedna od njih.
Zlatno doba je odavno prošlo i teško da će se ikad više ponoviti.