S jedne strane tobogan, poligon za igranje “školice” i manja drvena penjalica. A s druge malo “ekstremnije” sprave – piramide do čijeg se vrha penje po mreži od užeta, drvena konstrukcija koja nalikuje na viseći most i trampolin. Čim se kroči na prostor oko škole na uglu Ulice Damira Tomljanovića Gavrana i Savezne Republike Njemačke, već je na prvi pogled na igralište jasno da se ovdje uči na sasvim drugačiji način. Pa čak i dok se igra.
Generira svoju struju
Djeca koja pohađaju Američku međunarodnu školu (American International School of Zagreb – AISZ) točno znaju koja je strana igrališta kome namijenjena. Ona je prva, s manje zahtjevnijim spravama, za mališane od tri do šest godina, a na drugoj se mogu igrati stariji, od sedam do 12 godina. No i jedno i drugo igralište postavljeno je s razlogom – kako bi polaznici ove ustanove od najmanjih nogu razvijali motoričke sposobnosti. I ne samo to.
Pogledajte galeriju škole!
Čitava je zgrada od 8667 kvadrata arhitektonski prilagođena konceptu učenja koji provode u školi. Temeljna je ideja, kaže direktor škole Paul Buckley, da se djeci ništa ne nameće, već ih se podupire da sama dolaze do zaključaka. Na novu su se lokaciju preselili prije tri tjedna, a zdanje koje je energetski potpuno samostalno i generira svoju struju projektirao je tim arhitekata koji čine David A. Croteau, Jenni Katajamäki, Vedran Pedišić i Erick Velasco Farrera. Useljeno je 13 mjeseci od početka gradnje, a u petak planiraju i svečano otvaranje škole.
Preseljenje je veliko veselje, posebice za 250 đaka koji su se dosad tiskali u tri puta manjem prostoru u Voćarskoj ulici, iznajmljivanom od Katoličke crkve. Super su im, kažu učenici Lauren Beers i Tibor Babović, prostrani hodnici puni danjeg svjetla kojima se mogu šetati s prijateljima, za razliku od onih u Voćarskoj u kojima su se jedva mimoilazili. Sada imaju i svoju dvoranu koju mogu koristiti kad im paše, dok su je na Šalati dijelili. Osim toga, nova dvorana opremljena je i stijenom za penjanje.
– Kapacitet sadašnje škole je 480 učenika tako da smo spremni za širenje – govori Paul Buckley. Škola stara 52 godine pruža obrazovanje na engleskom jeziku prema američkom kurikulumu djeci u dobi od tri do 18 godina, a sastoji se od vrtića, osnovne škole, više osnovne škole (6. – 8. razreda) i srednje škole. Jedina je škola u Hrvatskoj akreditirana u SAD-u. Pohađaju je najvećim dijelom djeca diplomata i poslovnih ljudi – stranaca 35 različitih nacionalnosti, no tu je i 30 posto domaćih.
Izgradnja škole, čiji su izvođači Teh-gradnja i Projektgradnja, koštala je 15 milijuna eura. Financirao ju je samostalno AISZ, u kojem godišnja školarina stoji od 6600 do 17.000 eura.
– Darovitu djecu svake godine stipendiramo, a pokrivamo im 90 posto školarine – ističe Paul Buckley. Tibor Babović jedan je od stipendista koji ove akademske godine završava školu, a kasnije planira upisati građevinsko inženjerstvo u Austriji ili Njemačkoj.
– Svi koji završe AISZ upišu fakultete. Američka škola sasvim je drugačija od hrvatske, znam jer sam osam razreda završio u rodnom Zaprešiću. U američkoj školi ima teorije, ali i dosta praktične nastave. Uče nas povezivati znanje te ga primjenjivati u stvarnom životu. Primjerice, kod engleskog jezika nije naglasak samo na gramatici, već imamo razne prezentacije. U učenju kemije koristimo i luk, kojem pod mikroskopom analiziramo stanice, a krumpir nam služi za učenje osmoze – govori Tibor. U školi imaju posebne prostorije namijenjene laboratorijima za biologiju, fiziku... Učionice nemaju klupe poslagane jednu iza druge, već đaci sami određuju raspored sjedenja prilagođen onome što trenutačno uče. U sredini zgrade je i atrij s puno zelenila za odmor, uz njega stoji kantina, a imaju i baletni studio te prostoriju za vježbanje sviranja instrumenata pored koje je i tonski studio.
Rock-bend i kazalište
– Imamo rock-bend, a učenici su zainteresirani i za elektroničku glazbu pa će studio biti pun – kaže direktor Buckley. Odmah pokraj je i prostor namijenjen kazališnim predstavama te kinoprojekcijama s najmodernijom akustikom. Njihov oblik tehničkog uz pilice, rašpe te brusni papir podrazumijeva i rad u CAD programu i konstruiranje drvenih predmeta na 3D printeru. Uči se i u slobodno vrijeme, družeći se u knjižnici, na aktivnostima poput raznih kvizova, debatnih klubova, a ako žele, učenici mogu naučiti i jezik jedni od drugih, uz nadgledanje profesora. Ne razumiju li neku lekciju kod jednog profesora, pak, objašnjenje mogu potražiti kod drugoga.
– Slušala sam matematiku kod svih profesora. Kad mi jedan nije mogao nešto objasniti, sam je predložio da potražim drugoga. Nema tu vrijeđanja, jednostavno kaže da mi on to ne može prenijeti i da će možda netko drugi uspjeti – objašnjava Lauren Beers, Amerikanka koja je u Zagreb došla prije tri godine zbog poslovnih obaveza roditelja.
Profesori, njih 60, u školi su od jutra do predvečer, iako u prosjeku drže tek dva nastavna sata, kako bi učenicima bili na raspolaganju. Škola namjerava otvoriti svoja vrata i ostalim stanovnicima kroz mogućnost korištenja sportskih igrališta, dvorane i višenamjenskih prostora.
Pogledajte novi luksuzni Hiltonov hotel u Zagrebu
Jeli uce i kako postoje 60 razlicitih spolova?