Američki predsjednik Bill Clinton donio je 1995. godine uredbu prema kojoj CIA mora javnosti putem interneta učiniti raspoloživima i dostupnima sve povijesno važne dokumente s kojih je skinuta oznaka tajnosti. CIA je to učinila tako da ih je indeksirala i doista učinila dostupnima u marylandskom National Archives in College Park, ali samo kad biste koristili tražilicu nazvanu CIA Records Search Tool, CREST, i to samo na licu mjesta u vrlo ograničenom vremenu tijekom radnog dana.
Muck Rock, neprofitna organizacija koja se bavi pravom na pristup javnoj informaciji, tužila je 2014. zbog toga najpoznatiju američku špijunsku agenciju tvrdeći da baza jest javna, ali uglavnom nepristupačna. Priča koju je Muck Rockov odvjetnik Kel McClanahan napisao na webu organizacije govori praktički o zavjeri šutnje koju je stara agencija organizirala oko svojih dokumenata priuštivši odvjetniku sagu od tri godine. Tužbu je Muck Rock ipak dobio pa je cijela baza od nekih 800.000 dokumenata koji sadrže 13 milijuna stranica sada dostupna za pretraživanje. Već prve pretrage mogu vam uzeti nekoliko sati, i prema tome je vidljivo da se CIA bavila gotovo pa svakim kutkom svijeta. I sami tome možete posvjedočiti ako upišete pojmove poput ‘yugoslavia’, ‘tito’, ‘pavelic’, a proporcionalno ne manje dokumenata pojavit će se i za pojmove ‘croatia’, ‘tudjman’.
Zanimalo ih sve
Zbirka ovih dokumenata prava je Aladinova pećina za teoretičare zavjere koji će sada, ako ništa drugo, moći tvrditi da su CIA-u zanimale i stvari za koje nikada ne biste pomislili da bi je mogle zanimati, ali i one za koje je agencija u pravilu tvrdila da je ne zanimaju uopće. Nije ni čudo kako pri upisu nekih pojmova poput “area 51” tražilica sada dostupnih dokumenata jednostavno – padne. Uglavnom, riječ je o vrlo vrijednoj bazi pod uvjetom da točno znate što tražite te ako imate strpljenja čitati veću količinu skeniranih dokumenata.
Jako je lako novom tražilicom CIA-inih dokumenata početi s vlastitom istragom teorije zavjere. U to se možemo uvjeriti već na pojmu koji mediji posljednjih nekoliko dana često spominju u kontekstu novih dokumenata. Stargate, ime programa istraživanja mogućnosti čitanja na daljinu, počeo je još 1972. Operacija o kojoj je 2009. snimljen film “Muškarci koji bulje u koze” bila je motivirana informacijom kako Rusi godišnje investiraju 60 milijuna rubalja u “psihotronska” istraživanja. Stargate je ugašen 1995. kada se uvidjelo da se iz svega ne može izvući nikakva korist za obavještajne službe. No, sada imamo i dokumente koji u dobroj mjeri daju uvid u to kako su se ovi eksperimenti provodili. Primjerice, ima dokumenata koji govore o budžetiranju pa su prema jednom iz 1992. u tu svrhu dodijeljena dva milijuna dolara i to prema naputku Senata. Svakako najzanimljiviji lik čije se ime pojavljuje u dokumentima vezanim za istraživanja paranormalnog je Uri Geller. Ovaj nadaleko poznati medij bio je pozvan u program već 1973. da bi se utvrdilo jesu li njegove moći stvarne.
Podsjećamo, Geller je u televizijskim emisijama znao saviti žlice ili vilice bez dodira. Tako je barem izgledalo. Prema sada dostupnim dokumentima, Gellerov je zadatak u ovim pokusima bio da precrta crteže koje su držali agenti u susjednoj, u potpunosti izoliranoj sobi. Nakon testiranja koje je trajalo osam dana zaključak koji stoji u CIA-inoj dokumentaciji je da je izraelski “paranormalac” demonstrirao svoje mogućnosti na uvjerljiv i nedvojben način. Mogao je u nekim slučajevima vrlo precizno ponovno nacrtati slike koje su se nalazile u sobi s kojom nikako nije mogao biti u kontaktu. Broj je dokumenata koji se tiču Urija Gellera toliki da je sasvim jasno kako se CIA nije bavila paranormalnim tek hobistički, već je sve shvaćala sasvim ozbiljno. Naposljetku, projekt Stargate trajao je 23 godine.
Prije ovog projekta i priče o izraelskom mediju, mnogi će vjerojatno potražiti dokumentaciju koja će se vezivati s pojmom UFO, odnosno NLO, neidentificirani leteći objekt. Kako ispada, CIA je pomno bilježila svaku dojavu o takvom objektu bilo gdje u svijetu. Primjerice, u zapisu iz 1954. godine bilježe se viđenja iznad Bregenza u Austriji, Helsinkija u Finskoj, Pariza u Francuskoj, zatim u Normandiji pa onda francuskih teritorija u Africi. Uz svaku bilješku stoji i komentar o točnom itineraru kretanja objekta te o njegovu mogućem podrijetlu. Ima tu svakojakih zanimljivosti. U zapisu o letećem objektu opaženom nedaleko od Pariza tvrdi se da je zapravo bila riječ o – krijumčarima. U provjeri autentičnosti svjedoka kod jednog se spominje da mu se može vjerovati, no i kako treba znati da je godinu prije pretrpio potres mozga te nekoliko živčanih napada nakon toga. Na sve su mislili čak i u ovakvim prilikama.
Pomno bilježili
Nisu se u praćenju “kretanja” izvanzemaljaca ili nečega drugog sramili koristiti i publikacije neovisnih udruga entuzijasta poput, recimo, NICAP-a, čiji web i danas bilježi svaku dojavu. Ako ih već NLO-i nisu toliko zanimali, zašto su onda tako pomno bilježili svaku dojavu.
Nema priča o izvanzemaljcima bez vjerojatno najkorištenijeg pojma u svjetskim teorijama zavjere – Area 51. Normalno da je velik broj dokumenata za ovu bazu i danas obavijen velom tajni. No, malo će se razočarati oni koji su mislili da će odmah pronaći nešto što će dokazati da tamo Amerikanci drže zarobljene izvanzemaljce i njihovu opremu. Ništa od toga na prvu, bilježe se dosta detaljno posjeti službenih osoba i što su tamo radili. A riječ je o pokusnim letovima ili novijih aviona ili opreme ili jednostavno inspekcija. Da je baza uvijek bila interesantna, svjedoči i bilješka iz 1963 u kojoj piše da se “dosta teško kontrolira posjetitelje”.
Puno će lakše, ali i konkretnije možda biti istraživanje toga što se 60-ih godina događalo oko poznatog špijunskog aviona U2. Jedan dokument iz 1963. godine govori o pripremama za nove letove iznad Kine, nakon što je jedan U2 tamo oboren. CIA je svoja dva aviona posuđena Strategic Air Commandu, zrakoplovnoj komandi, u tu svrhu željela povući da bi ih poslala na – Kubu. Kako se iz dokumenata vidi, CIA je 60-ih koristila devet aviona U2 koji su prema ovoj dokumentaciji snimali praktički sve od ikakve važnosti što se nalazilo iza željezne zavjese. Pa i malo dalje.
jedno od najzanimljivijih poglavlja je ono o raspadu Jugoslavije, to me više zanima od "svemiraca".