Histerična javna hajka na ministra Zlatka Hasanbegovića, premda još i nije završena, već je pokazala koliko je nesnošljivosti i isključivosti prisutno u hrvatskom društvu. Napose u našim “lijevo-liberalnim”, “građanska Hrvatska” krugovima.
U Saboru su tu kulturno-političku histeriju predvodili SDP-ovi “partijski intelektualci” Nenad Stazić i Željko Jovanović. A izvan i ispred Sabora “kulturna javnost”. Demokratsku neutralnost jamčili su ideološka nepristranost Sanje Sarnavke i hinjena patetičnost Urše Raukar, koju se više pamti po političkim protestima nego po glumačkim ulogama.
Dodatnu je uvjerljivost svemu davala vjerodostojnost Vilija Matule, kao člana zadnjeg saziva CK SKH. “Borci za ljudska i građanska prava” okupljeni ispred Sabora, ponajprije se, ako ne i isključivo, bore za prava svojih sličnomišljenika, dok ih se prava, njima politički i ideološki drukčijih, a pogotovo oprečnih, uopće i ne tiču. Vidjelo se to i prije mjesec dana kada je “politički gastronom” Zlatko Gall u Slobodnoj Dalmaciji objavio posprdni tekst o predsjednici Kolindi Grabar-Kitarović i njezinom upisu na doktorski studij.
Gall je tada, kao da je iz Mrduše Donje, pisao: “... je li upisivanje zahtjevnog doktorata dokaz da između baltičkih ‘uspravnica’ i balkanskih ‘priležnica’ predsjednica ima toliko vremena da se odlučila, umjesto kačkanja zimskih čarapa za Jakova ili izrade goblena, duge sate na Pantovčaku prekratiti štrebanjem za ispite.” Nitko od brojnih feminističkih družina nije rekao ni a ni b! Da je nešto takvo rekao neki “ognjištar”, odmah bi ga, kao rojevi osa, napale razne feminističke i aktivističke udruge. Kao da je to obična Gallova zafrkancija. Kao da “urbani milje” iz kojega on dolazi nije smislio politički i kulturno neutralni uzvik: “Pusti vuka, ubij Vlaja! Čestitaj mu 1. maja!” Kako se urbano i politički slični obračunavaju s “ruralnima”, vidjelo se i u tekstu bivše novinarke Radija 101 i savjetnice predsjednika Ive Josipovića Zrinke Vrabec-Mojzeš. U njemu se obraća premijeru Oreškoviću rugajući se njegovim ličkim korijenima i podsmjehujući se njegovu svjetonazoru. ZVM piše da premijer ima četvero djece i suprugu koja ne radi, da su zajedno s djecom bili na nedavnoj polnoćki, pa zaključuje: “Tihomir zarađuje, a Sanja se brine o obitelji.
Vjerojatno je slična podjela bila i u njegovoj rodnoj Lici prije sto godina.” Napadi na Oreškovića, nakon što se nije odrekao svoga ministra i nakon što je stao u njegovu obranu, sigurno će se nastaviti. Vjerojatno će slijediti tužakanja utjecajnim židovskim krugovima da premijer u Vladi ima “ustašu”. Kao da je Zlatko Hasanbegović preživio Bleiburg, a potom preko Italije “štakorskom vezom” dospio u Argentinu te se nakon 20-ak godina vratio u Hrvatsku, da bi se 1973. rodio u Zagrebu?! Hasanbegovićeva najava nacionalne kulturne politike možda je glavni razlog nesnošljivosti i gnjeva njegovih netalentiranih anacionalnih protivnika.
>>HHO o Hasanbegoviću: Ideologem 'antifašizam' doista se ne nalazi u Ustavu
>>Hasanbegović: Ako na internetu piše da sam ubio Kennedyja, ne znači da je to istina
Ma naravno! Sve potpisujem!