Ne zamarajte se previše utrkom za novcem nego se pobrinite da zaradite
“novac” ponuđen svima za ulazak u kraljevstvo nebesko. To nam je s
nedavne mise u Zagrebu poručio državni tajnik Svete Stolice Tarcisio
Bertone. Istina, ne može se reći da Bertone dolazi iz ubožnice i da je
uvjerljiv u nuđenju kraljevstva nebeskog. Jer, vatikansko kraljevstvo
zemaljsko ne oskudijeva ni novcem ni raskoši, a na skromnom varivu i na
radničkim biciklima nije bogme ni hrvatsko svećenstvo. Pa ipak,
Bertoneove su riječi u pravo vrijeme izrečene na pravom mjestu.
Ovih se dana pokazalo kako je novac kriv za kompromitaciju kojoj su
izloženi deseci sveučilišnih profesora privedenih u akciji Indeks i, sa
dr. Ivom Bancem na čelu, podosta negdašnjih nezavisnih saborskih
zastupnika koji nemaju pokriće za trošenje povećih svota novca iz
proračuna. Slučajevi i ne bi bili toliko zanimljivi da nije riječ o
ljudima kojima bi po naravi posla i po imenu stečenom u javnosti ili u
sredinama u kojima rade – moralnost trebala biti na prvom mjestu.
Ako je profesor podmitljiv, ako daje ocjene i studentu kojeg nije ni
vidio, on niječe smisao i svrhu svekolikog obrazovanja, pa onda i
svekolikog društvenog ustroja i društva uopće. Ako je tko, poput Banca,
desetljećima gradio javni imidž na činjenici da je profesor na jednom
od najpoznatijih svjetskih sveučilišta, Yaleu, i ako je s tim imidžem
izabran za predsjednika HHO-a, udruge koja štiti ljudska prava, onda on
s visova s kojih je došao ruši u ponor povjerenje zasluženo
zahvaljujući tim visovima.
Ali, što ćemo! Živimo u svijetu u kojem se značenje novca kao mjerila
svega sve više radikalizira. Novčana vrijednost, odnosno zarada neke
knjige, slike, filma, televizijskog voditelja ili televizijske serije,
glumca, pjevača, nogometaša, košarkaša, hokejaša, menadžera, liječnika,
kapitalista, novcem izražena vrijednost starina kao izvora turističkih
prihoda, vrijednost bilo koje djelatnosti, novcem izražena cijena
nekoga rata ili okupacije neke zemlje – potiskuje sve druge aspekte
svijeta i čovjeka i danomice se bilježi po medijima. Više ne igraju
dvije nogometne momčadi, nego momčad koja vrijedi 150 milijuna
eura protiv momčadi koja vrijedi 90 milijuna eura.
Domalo bi cijene igrača mogle biti ispisane na dresovima. Svjetski
bogatuni i ne znaju čemu im služe stvari koje nabavljaju, ali znaju da
se ne smiju poniziti niskom cijenom tih stvari. Po novcu dijete
prepoznaje majku i roditelji djecu. Novac rastavlja siromašnu
rodbinu od imućne, prijatelja od prijatelja, ali sastavlja grabežljivce
koje veže samo grabež. Novac je važniji od obitelji i domovine. Stotine
menadžera i drugih plaćenika u Hrvatskoj danas u bankama i tvrtkama
kojima su vlasnici stranci za dobar novac rade protiv interesa vlastite
zemlje i sunarodnjaka, a za interes svojih gazda.
Suvremeni je grabež u ovoj zemlji počeo u najosjetljivijem vremenu, u
ratu, i otada se do danas uloge nisu promijenile: puk je i sada na
braniku zemlje (ako se još što uopće ima obraniti!), dok se pohlepni
Hrvat kojemu je novac jedina domovina i dalje bogati udružen s vlašću
koja mu zakonima i politikom ide naruku. Baudrillard i drugi znameniti
mislioci znaju da je korupcija u današnjem svijetu pravilo, a ne
iznimka, da se moćnici protiv nje ne mogu boriti jer su sami
najkorumpiraniji. Stoga će i ubuduće u Hrvatskoj antikorupcijske hajke
pogađati najnedužnije sredine, koje, na žalost, na mito također nisu
imune.
Da je u njegovu dosegu, iduća bi meta USKOK-a zacijelo bila Crkva! Ali,
na žalost, ni ona ne može moral u zemlji zaraženoj pohlepom okrenuti
prema “novcu” ponuđenom svima za ulazak u kraljevstvo nebesko.
RODOLJUBNA ZANOVIJETANJA
