Od početka postavljanja novih kućnih brojeva i ploča s imenima ulica prošle su već tri godine, no to nije bila prepreka da se ponovno nađu u središtu zanimanja. Priču je aktualizirao grafički dizajner Robert Štimec na svom blogu. Ne smatra da je suvišno ponovno govoriti o kućnim brojevima jer "šteta će biti trajna, a prostor je devastiran". – Što god rekli, nešto što je pričvršćeno za kuću 120 godina ne možete tek tako skinuti. U Beču nisam našao da je skinut ijedan takav broj – kaže Štimec.
Bitno samo popljuvati
– Ne smatram da je to greška nadležnih, već Zagrepčana koji se ni protiv čega ne bune. Pa promijenimo onda i štukature i fasade! – govori Štimec koji, primjerice, smatra da su brojevi premali, da su u negativu i da je odabran pogrešan font.
Inače, novu su signalizaciju izradili Nikola Đurek i Damir Bralić. Đureka struka priznaje kao najboljeg našeg stručnjaka za tipografiju, a na upit da komentira Štimecov tekst, odgovara da je tekst također poznatog dizajnera Saše Šimprage iz 2012. puno utemeljeniji. – Čini mi se da je ovdje bitno bilo samo popljuvati, i to u sasvim pogrešnom kontekstu – kaže Đurek navodeći kako je taj novi font, nazvan Ilica, zapravo modernizirani secesijski font kakav je bio na starim pločicama.
– Hrvatsko dizajnersko društvo (HDD) nas je za to i nagradio, a ovo je adekvatno rješenje za tip grada kao što je Zagreb. No, pločice se na nekim mjestima krivo postavljaju. Dimenzije nismo smjeli mijenjati jer su one zadane – kaže Đurek. Dizajner Damir Bralić kaže da nisu imali direktni uzor pri dizajniranju novih kućnih brojeva, ali su analizirali signalizaciju mnoštva stranih gradova kako bi bolje predvidjeli neke situacije. Na kraju se dobio originalan hrvatski i zagrebački proizvod.
Na pitanje ima li doista vrijednosti u staroj signalizaciji, Bralić odgovara: – Naravno. To je dio zagrebačkog identiteta i mi smo nešto od tog duha prenijeli u naše rješenje koje problemu označavanja pristupa sustavno. Stare pločice s crvenim rubom i plavim slovima sačuvane su u zoni gdje one imaju smisla, renoviraju se, a nove se proizvode istom tehnologijom kao i nekada – kaže Bralić te dodaje kako su podaci hijerarhizirani i raspoređeni na pločicu tako da olakšavaju pronalazak potrebne informacije.
Grad nije primio prigovore
– Prolaznik se sad može vrlo lako fokusirati na ono što mu je bitno, a s manje udaljenosti, s obzirom na razinu znatiželje, može se informirati o nosiocu imena ulice ili pročitati zanimljivu informaciju – ističe Bralić. Voditelj galerije Hrvatskog društva dizajnera, kustos i likovni kritičar Marko Golub komentirao je činjenicu da nije bio raspisan natječaj za nove kućne brojeve.
– Javni bi natječaj idealno trebao garantirati maksimalno transparentan i demokratičan način dolaženja do rješenja, ali on nije uvijek garancija kvalitetnog rješenja iz cijelog spektra razloga koji sežu od često lošeg raspisa i loše definiranog projektnog zadatka, preko motiviranosti potencijalnih sudionika, do nekih sasvim nepredviđenih okolnosti – kaže Golub. Na prigovor nekih kako novi dizajn nije osobito dojmljiv, Golub kaže da se radi o subjektivnoj kategoriji te da je "signalizacijski sustav označavanja ulica i kućnih brojeva zaista zadnje mjesto za osobnu umjetničku ekspresiju".
– Autori su u ovome pokazali ne samo znanje nego i određenu mudrost. Što se tiče veličine brojki, primjedba djelomično stoji – napominje ipak Marko Golub navodeći kako osobno nema problema s čitanjem iz perspektive pješaka, ali da je slučaj nešto drukčiji kada se radi o perspektivi vozača. Ipak, smatra Golub, vidi se da su sustav radili iskusni stručnjaci, a da se zanemaruje činjenica da je uveden koherentan sustav označavanja u gradu. Neslužbeno doznajemo kako u Gradu nisu zaprimili nijedan prigovor na novu signalizaciju, a smatraju da bi prigovore na postavljanje trebalo razmatrati jedan po jedan, ali da je nemoguće svu signalizaciju postaviti na isti način.
''Postavljači su uništili ogroman trud dizajnera''
– Očito je da je u postavljanju kućnih brojeva bilo puno improvizacije, nemara, nespretnosti i nedosljednosti. Ako se dizajnerima može prigovoriti da sustav koji su kreirali nije sasvim fleksibilan, onda se za postavljače samo može reći da na puno mjesta za taj isti sustav nisu ni marili. Netko je upropastio golemi trud – kaže Marko Golub iz HDD-a.
Problem tabli je što se ne vide pročitati, maknimo dizajn i ostalo sa strane. Sve rasprave oko detalja su smiješne, kada osnova ne valja. Broj se još možda može pročitati, ali ime ulice ne može, a o opisu bolje ne trošiti riječi... Kada se sjetim koliko je bure bilo oko par lampica u Mesničkoj, koje nisu uopće tako loše izgledale, a oko ovoga se nitko ne buni, sve ispada apsurdno. Očito nema niti jednog novinara ili novinarke kojem su loši brojevi zapeli za oko ili se nisu spotaknuli o njih, pa da opet izgrade famu općeg mišljenja među građanima i naprave pobunu od 3 čovjeka...