AZILI U ZAGREBU

U skloništima dočekali starost, ali još vjeruju u ljude i žude za pažnjom

psi
Foto: Sanjin Strukić/PIXSELL
1/5
08.08.2014.
u 13:55

Građani se uglavnom odlučuju na udomljavanje štenaca

Kao šestomjesečne bebe braća Maro I i Maro II došli su u sklonište za životinje. Danas imaju 12 godina, nalaze se na istom mjestu, a u Dumovcu imaju jedan drugog i prijatelja s kojim dijele kuću. Iako dopuštaju da se o njima brinu, djelatnici azila ne smiju im se previše približiti. Nisu izgubili volju za životom, objašnjavaju u Dumovcu, samo pomalo vjeru u ljude.

Braća Maro najstariji su psi u Skloništu za nezbrinute životinje Grada Zagreba u Dumovcu u kojem trenutačno boravi oko 180 pasa. Vrijeme je pojačanog ostavljanja životinja kao i svako ljeto, kažu u Dumovcu, ali i vrijeme pojačanog udomljavanja, čemu se vesele.
– Rekord nam je čak 99 udomljenja, koje smo imali 2012. godine u kolovozu. Svakog dana dolaze ljudi koji su zainteresirani za psa, a mi im nekako pokušavamo uvijek preporučiti one koji su tu već neko vrijeme, naši “nevidljivi psi” – objašnjava Gordana Popović iz Dumovca te dodaje da se ljudi, kad dođu, zaustavljaju najviše kod kaveza sa štencima, a neizmjerno mnogo ljubavi, kaže, mogu dati psi koji prvi put dom dobiju u odraslijoj dobi.

Potvrđuje to i njen kolega Sandrino Ninković koji među stanovnicima Dumovca ima i svog miljenika, Bundu, velikog križanca ptičara, ali i veliku mazu. – Kao i ljudi, svatko od njih je poseban. Muss, primjerice, najveći je darivatelj krvi, Brundo je naš promotor, bio je na Schengenfestu, dok je naš “deda” Azi nedavno proslavio deseti rođendan – govore Gordana Popović i Sandrino Ninković te dodaju kako je svakom psu najveće veselje kad ga se izvede iz kaveza na šetnju ili mu se posveti dodatna pažnja, za koju često djelatnici i volonteri, s obzirom na količinu štićenika, nemaju vremena. Ipak, prilikom svakog obilaska skloništa pse pomiluju, a i popričaju s njima, čemu se najviše razveseli križanac terijera Munja, koji je ostao bez svojih najboljih prijatelja jer su svi s kojima se družio udomljeni osim njega.

Igri s djelatnicima i volonterima vesele se i štićenici Noine arke, udruge koja na svoju skrb prima ranjene životinje te ih kasnije pokušava udomiti. U Noinoj arci, koja se nalazi također u Dumovcu, trenutačno je oko 120 pasa, a osim “Zagrepčana”, tamo je i nekoliko “Slavonaca”, koji još uvijek nisu našli svoje obitelji nakon poplava.
– Ljudi pse, ali i mačke ostavljaju pred vratima udruge, jednostavno ih svežu i ostave, nerijetko uzmu psa pa ga ponovno, nakon nekog vremena, vrate, a rijetko se udome stariji psi, svi radije uzimaju štence – potvrđuje i Zorica Juričić iz Noine arke pokušavajući iz kaveza namamiti Troya i Tebu, brata i sestru koji su spašeni nakon što ih je netko bacio u potok. Još na prvu ne vjeruju u potpunosti ljudima, ali kad se opuste, kaže Juričić, kao i svi psi, čovjeku postaju najbolji prijatelji.

Foto: Sanjin Strukić/PIXSELL

Foto: Sanjin Strukić/PIXSELL

Foto: Sanjin Strukić/PIXSELL

Foto: Sanjin Strukić/PIXSELL

Foto: Sanjin Strukić/PIXSELL

Foto: Sanjin Strukić/PIXSELL

>>Maca Mimi i pas Nemmo čekaju novu obitelj

Komentara 3

Avatar mileudarcina 1
mileudarcina 1
14:20 08.08.2014.

Njima ko i nama, sve isto, jedina razlika je u tome šta mi imamo internet a oni nemaju, a možda je i bolje šta ga nemaju, samo bi se uz svu muku koja ih je zadesila još više sikirali.....

IC
ICCO
14:28 08.08.2014.

Pas je doista čovjekov najbolji prijatelj koji vam se uvijek veseli i oraspoloži vas kad niste dobro. Pružit će vam bezuvijetnu i iskrenu ljubav ali također uvjerio sam se da vrijedi 100% i ona da čovjek koji nevoli životinje nevoli ni ljude.

OS
osica
15:49 09.08.2014.

preslatki su svi, malo traže puno, puno daju. Najbolji su vam prijatelj, nikad vas neće iznevjeriti. Imam jednog takvog udomljenog iz azila u Zagrebu,već 4 godine . Nikad nisam požalila. Svi ga jako volimo, uz njega smo bolji ljudi. Svivi koji nemate psa, a možete ga imati, učinite to dobro dijelo i nećete požaliti. To je ljubav zauvijek, neopisivo veselje, zaštita vašeg doma. Sve znaju i nauče. Pokret, mig, gestu, riječ tugu ..... . Nitko vam tako dobro ne liječi umorne noge bolnu dušu , kao vaš pas. Nečemu se raduje, ili je netko došao, ili se spremamo van - pleše na dvije noge od veselja. Kako možete biti tužni nakon takvog prizora u vašem domu ?

Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.

Želite prijaviti greške?

Još iz kategorije